Današnje računalne on-line igre su kompleksne, obuhvaćaju šire teme i neprestano stvaraju jedan novi društveni sloj. Njihovo stalno usavršavanje i tematika intrigiraju mnoge osobe i zato su sve popularnije. Svaka generacija igara stvara novu generaciju igrača koji razvijaju tzv. "igračku narav", a upravo takva narav može koristiti na mnogim radnim mjestima.
Igračka narav se sastoji od pet ključnih značajki, koje osoba primjenjuje tijekom igranja i na temelju igre donosi vlastite zaključke te obogaćuje svoju karakter. Mnogi vjeruju da su baš takve osobe sposobnije brže napredovati na radnom mjestu u 21. stoljeću nego li su to oni koji ne igraju takve računalne igre. Zašto?
Igrači on-line igara orijentirani su svom krajnjem cilju, a imaju razvijene vještine mjerenja i procjenjivanja. Oni stalno žele biti ocijenjeni za svoje postupke te su izrazito natjecateljski raspoloženi. Bilo da se uspoređuju s nekim u izravnoj virtualnoj borbi, po količini virtualnog novca ili virtualnim titulama. Njihov cilj nije biti nagrađen za svoj rad, već se stalno usavršavati i to u okruženju gdje se vođe stvaraju isključivo prema sposobnostima. Potrebno je naglasiti da u računalnim igrama i vođe i sljedbenici imaju gotovo jednaki status, a zasluge nakon najčešće primaju cijeli timovi.
Također, raznolikost je osnovna značajka on-line igara. Jedna osoba ne može sve napraviti samostalno, pa je svaki igrač po svojoj definiciji nepotpun. Dakle, za uspješno rješavanje izazova potreban je strogi timski rad, koji je mješavina različitih talenata i mogućnosti. Glavna misao pojedinca u virtualnim bitkama nije "Koliko sam dobar?", već "Koliko sam pomogao timu?".
U računalnim igrama riječ "statika" ne postoji. Dapače, ako igrači žele da njihov tim napreduje, moraju sami tražiti nove izazove, a svaka promjena cijele grupe, virtualnog lika, ili njegovih vještina na određeni način utječe na svijet u kojem igrači obitavaju. Zbog toga se često zna reći kako on-line igrači zapravo ne upravljaju promjenama, već ih stvaraju, razvijaju te su u konstantnoj potrazi za nečim novim.
Naučiti kako prijeći određenu prepreku tj. suočiti se s novim izazovom, većini je igrača zabava, a svijet računalnih igara upravo im to i pruža. Veći broj alata, kombinacija i resursa pruža im veću zabavu i mogućnosti za učenje. Nagrada – primjena novostečenog znanja u akciji i spoznaja da će iz novog uspjeha dobiti nove resurse tj. znanja za rješavanje budućih problema.
Na kraju, igrači za rješavanje najjednostavnijih zadaća žele pronaći svoj način. Ne povode se za već uhodanim metodama rješavanja zadataka, pa često povlače gotovo radikalne poteze te smišljaju nove strategije. Neki od njih čak, iako već imaju izgrađeni lik u igri, često znaju kreirati još jednog koji će iste zadatke rješavati na drugačiji način. Iz ovoga možemo zaključiti da je posljednji značajka igračke naravi – strast za razbijanjem granica kako bi otkrili nešto novo što će im pomoći u razumijevanju problema.
Spojimo li ovih pet osobino, dobivamo zaposlenika koji je fleksibilan, domišljat, voli improvizirati, traži izazove, vjeruje u stvaranje upravljačke elite isključivo prema sposobnostima i protivi se birokraciji. (V.K.)
Izvor:
Harvard Business Online
