Zamislite djecu koja u trenu naprave snjegovića, postave mu obvezatnu mrkvu kao nos, dva komada ugljena za oči u šešir na vrh glave.
Današnja bi Internet generacija isti taj postupak snimila kamerom, montirala glazbenu podlogu i objavila uradak na YouTube-u. Kako bi promovirali svoj uradak postavit će linkove na svom profilu na društvenim website-ovima ili ih postati po forumima...
Čini se jednostavno! Međutim, za ovakav posao prvo je potrebno imati koncept. Zatim dolazi do razrade ideje, upotrebe tehnologije, pronalaska odgovarajuće glazbene podloge, smišljanja marketinške strategije i konačno – distribucije.
Rezultat je sirov, ali zabavan proizvod dječje mašte pri čijoj su se izradi itekako zabavljali. Nakon školskih i studentskih dana, poslodavce će zanimati znanje koje su stekli tijekom školovanja i tek će ih rijetko koji upitati jesu li za vrijeme svoga djetinjstva radili što kreativno. Je li to onda uopće važno?
Autor knjige "Managing creative people" i nekadašnji kreativni direktor u marketinškoj agenciji J. W. Thompson, Gordon Torr smatra da jest, jer 15 različitih sektora kreativne industrije, od oglašavanja do računalnih igara, zapošljava oko 30% ukupne radne populacije u najrazvijenijim državama na svijetu.
Stotine tisuća mladih koji petljare po računalnim igrama, budući su posloprimci. Neki su kreativniji od drugih, a organizacije koje potiču razvoj zaposlenika moraju znati prepoznati ove ljude, objašnjava Torr.
On piše kako se kreativci naime, razlikuju od "običnih ljudi po načinu na koji razmišljaju" te smatra da je pogrešno kreativnost ograničavati među tradicionalnim okvirima poslovnog upravljanja. Osim toga, današnje su kompanije uglavnom zavedene kreativnim procesima koji guše, umjesto da proizvode kreativnost. Zbog toga navodi kako je brainstorming, koji je u industriji oglašavanja predstavljen 50-ih godina bio "učinkovit alat za istrjebljenje ideja prije nego što su one nastale". Torr smatra da takav pristup rješavanju kreativnih nedoumica stvara disciplinu i definira proces, te od prve onemogućuje sanjarenje.
Nekadašnji kreativni direktor marketinške agencije Saatchi & Saatchi, Paul Arden objasnio je da poslovno iskustvo može ponekad biti neprijatelj kreativnosti budući da je "iskustvo plod izazova iz prošlosti", a oni se razlikuju od izazova budućnosti. Zato se mnogi odupiru organizacijskim promjenama, jer po svojoj prirodi, promjene su rizične i nitko sa sigurnošću ne može potvrditi hoće li one donijeti pozitivne pomake.
Upravo kreativci neprestano donose promjene što može izazivati osjećaj nelagode među ljudima oko njih, a to je upravo jedna od vrlina kreativaca. Stoga niti ne čudi, piše Torr kako ih se ponekad u organizacijama doživljava kao "nepredvidive i nepouzdane zabušante, s kojima se ne može upravljati". Osim toga, način na koji oni razmišljaju danas se ne može izmjeriti niti jednom od postojećih razvijenih metoda mjerenja učinkovitosti zaposlenika.
Zbog toga je prema njegovu mišljenju jedan od glavnih izazova kreativaca u velikim kompanijama razbijanje "nemoj ovdje smišljati" sindroma među menadžerima. Ako tome dodamo kako je prema njegovom mišljenju ideju najgore predstavljati na poslu, u grupi ljudi ili u žurbi, ne čudi činjenica da su "najbolje ideje rođene u garaži". (V.K.)
Izvor:
Financial Times
