Unatoč godinama za umirovljenje brojni radnici nastavljaju raditi i tako doprinose gospodarskom razvoju
Od sredine 19. stoljeća bilježi se značajan porast životne dobi. Godine 1840. očekivana životna dob Šveđanki bila je najviša na cijelom svijetu, a iznosila je 45 godina starosti. Do 2000. žene u Japanu preuzele su epitet najdugovječnijih sa životnom dobi od 85 godina.
U Velikoj Britaniji se za samo 35 posto rođenih 1851. procjenjivalo da će živjeti do sredine 60-ih godina života, a za čak 80 posto rođenih 1951. očekivana životna dob iznosila je 65 godina.
Opterećenje za fondove
Iako se u izvješću Davida Blakea i John Picklesa sa London Cass Business School napominje da očekivana životna dob ovisi od osobe do osobe i od populacije do populacije, nepobitno je da dugovječnost raste, ali je i taj rast sve brži.
Stoga nije ni čudno da neki stručnjaci predviđaju kako bi polovica današnjih 30-godišnjaka mogla doživjeti 100 godina.
U posljednje vrijeme sve se glasnije govori o riziku dugovječnosti i troškovima koje bi mogla donijeti tvrtkama i mirovinskim fondovima. Stoga ni ne čudi da su mnoge svjetske kompanije počele zatvarati svoje mirovinske fondove s definiranim naknadama, pa čak i raskidati ugovore s već postojećim štedišama. Ovaj trend započele su američke kompanije, a Britanija je slijedila njihov primjer.
Doprinos starijih radnika
No, je li se itko zapitao kako bi se dugovječnost mogla iskoristiti? Kada se govori o povećanju dobne granice za umirovljenje, javnost, sindikati i udruge za ljudska prava glasno negoduju.
Nitko od njih nije pretpostavio da bi osobe koje dožive 90 i više godina, trećinu svog života trebale provesti u mirovini. Takav sustav ne samo da je teško financirati, već se pritom gubi i značajan broj populacije koja još uvijek želi doprinositi društvu i gospodarstvu, piše Financial Times.
Posljednja studija koju je proveo američki Pete D. Hart Research Associates, pokazuje da su se milijuni baby boomera već odlučili na "karijerni deja-vu". Iako se procjenjivalo da će se 78 milijuna radnika masovno povući sa tržišta rada, između pet i osam milijuna njih odlučilo se za rad na mjestima koja im osiguravaju dodatnu zaradu i omogućavaju dovoljno vremena za odmor.
Međutim, ljudski kapital još je veći, s obzirom da je polovica radnika u dobi od 44 do 70 godina koji još uvijek rade na svojim poslovima zainteresirana za "karijerni deja-vu" ako im se takva mogućnost jednom ponudi. Najprivlačnijim sektorima za rad smatraju obrazovanje, medicinsku skrb i neprofitni sektor.
Većina Amerikanaca ističe kako bi se ovakvim poslom bavili prvenstveno zato jer žele pomoći mladim naraštajima i prenijeti im svoje vještine i iskustva.
Društveni fenomen
Među starijim radnicima koji rade i nakon formalnog umirovljenja 59 posto i radi posao s punim radnim vremenom, 73 posto ih je zadovoljno fleksibilnošću posla, dok ih je više od tri četvrtine zadovoljno i prihodima.
Autor američke studije Allan Rivlin ističe da milijuni osoba koji se odluče na "karijerni deja-vu" stvaraju novi društveni fenomen koji koristi pojedincu i društvu. Kada bi se njihov broj, posebice na globalnoj razini povećao ovaj bi fenomen postao trend.
Trend, koji će zahtijevati društvenu pripremu i to prvenstveno kroz pokretanje edukativnih i savjetničkih programa, borbu protiv dobne diskriminacije i pružanje prilika za starije radnike koji se unatoč svojim godinama još ne predaju. (V.K.)
Izvor:
Financial Times
