Prave poslovne prilike treba tražiti u Kanadi, Australiji, Japanu, Danskoj i – Rumunjskoj
Posljednjih godina najbolji studenti i ambiciozni mladi ljudi željni uspješne karijere tražili su načina kako dospjeti do Silicijske doline, Londona ili Hong Konga. Međutim, današnja potencijalna "krema businessa" trebala bi gledati kako najjednostavnije doći do primjerice Kazakhstana ili Kanade.
Dok financijske kompanije u New Yorku, Londonu ili Parizu masovno otpuštaju, tržište dobara i sirovina značajno raste.
Razvoj tržišta sirovina
Potvrđuje to i Jeff Joerres izvršni direktor Manpowera, koji ističe da je prije sedam godina svijet bio orijentiran na tehnološki razvoj, prije dvije godine cvali su fondovi i financijske usluge, a danas su nužno potrebne dodatne sirovine.
Povećanje potražnje znatno se odrazilo na ostale sektore pa su tako primjerice u Perthu u Australiji i vozači autobusa postali deficitarni, jer su rudarske kompanije zaposlile sve koje su mogli kako bi radili kao vozači u rudnicima.
To je pogodovalo i smanjenju stope nezaposlenosti u Australiji koja je trenutno na najnižim razinama u posljednjih 33 godine. No radnika i dalje nedostaje, pa Ministarstvo rada planira povećati broj radnih dozvola za 25 posto, što bi značilo slobodan dolazak 190.000 imigranata.
Rekordna nezaposlenost
I ostale države, poput Kanade i Brazila profitirale su zbog svojih izvora rudnog bogatstva. Zbog visoke potražnje za kalijem i uranom pojedina kanadska područja radnicima su postala itekako atraktivna, pa se nezaposlenost u nekim predjelima snizila do povijesnih razina.
Za Kanadom slijedi Danska gdje se stopa nezaposlenosti prema službenim podacima spustila na 1,7 posto, što je prema mišljenju središnje banke rizično za gospodarstvo. Takvo mišljenje kritizirale su vladajuće strukture kojima sigurno odgovara brojka od oko 50.000 nezaposlenih, ali poslovni sektor vapi za dodatnim brojem radnika.
Tamošnje kompanije radna mjesta jedva popunjavaju gostujućim poljskim radnicima i domaćim radnicima iz udaljenih područja, a žude za svima – mljekarima, električarima, menadžerima i izvršnim direktorima. Međutim strogi useljenički propisi i visoki porezi predstavljaju veliku prepreku za slobodniji priljev dodatne radne snage.
Članstvo u EU kao mamac
Nakon desetljeća recesije i stagnacije, japansko gospodarstvo počelo je ubrzano rasti. Sve se činilo idealnim dok mnogobrojni Japanci nisu postali svjesni rizika od starenja stanovništva. Iako je japanska stopa nezaposlenosti izuzetno niska, potražnja za radnicima još je veća, a poslodavci jedva pronalaze IT i prodajno osoblje te inženjere. Međutim, visoka potražnja možda neće biti dugog vijeka jer, ako američko gospodarstvo ne počne rasti mnogi Amerikanci mogli bi krenuti put Japana.
Rastuće plaće, članstvo u EU i poboljšanje standarda građana bit će dovoljan mamac za mnoge raseljene rumunjske radnike, nadaju se rumunjske vlasti. No to su tek nade, a stvarnost je ipak drugačija.
Oko 2 milijuna Rumunja još uvijek živi i radi izvan svoje zemlje, a strane kompanije koje su pootvarale svoja predstavništva zaposlile su većinu domaćih stručnjaka, od tesara i električara do vodoinstalatera. Stoga i ne čudi da je većina rumunjskih kompanija očajna, a prema Manpower-ovom istraživanju 73 posto ih ne može popuniti otvorena radna mjesta.
Širenjem tržišta sirovina potražnja za svim kadrovima sve će više rast, a poslodavci će morati pronaći rješenje kako bi stručnjake mogli privući i slati ih u primjerice oskudna područja Kazakhstana, zaključio je Jeff Joeres. (V.K.)
Izvor:
Fortune
