Na Fortuneovom popisu nalaze se 62 kompanije iz zemalja u razvoju, a za deset godina njihov bi se broj mogao znatno povećati
Pod pojmom globalizacije uglavnom se misli na širenje velikih kompanija iz razvijenih, u zemlje u razvoju. Međutim, u današnje vrijeme aktivnosti se događaju na oba "fronta", piše The Economist.
Prema autorima knjige "Globality", koju je izdala Boston Consulting Group (BCG), moderno poslovanje podrazumijeva "natjecanje sa svima, od svukuda, za sve".
Potvrda ovih teza vidljiva je i sa popisa Fortune-ovih 500 najvećih kompanija, na kojem se sve češće nalaze i kompanije iz zemalja u razvoju. Trenutačno ih je na popisu 62 i to uglavnom iz Brazila, Rusije, Indije i Kine, dok ih je 2003. godine bilo dvostruko manje.
Bijeg od propasti
Ukoliko se nastavi ovakav rast, za desetak godina kompanije iz zemalja u razvoju zauzimat će trećinu Fortune-ove liste, smatra Mark Spelman, ravnatelj globalnog think tanka i konzultantske tvrtke Accenture.
Broj stranih kompanija koje bilježe značajan rast i razvijaju znakoviti brand, jasno pokazuje da "globalizacija" nije samo drugi pojam za "amerikanizaciju".
Tako je jedan belgijsko-brazilski konglomerat prije nekoliko godina kupio vodeći američki pivski brand Budweiser, dok su neke vodeće američke financijske institucije spas od propasti potražile u zagrljaju bogatih inozemnih fondova, mahom arapskih i kineskih.
Izgradnja branda
Primjer ove seizmičke promjene u globalnom poslovanju je i Lenovo, kineski proizvođač računala. Lenovo je postao globalni brand nakon što je od IBM-a preuzeo PC odjel za 1,75 milijardi dolara, uključujući i proizvodnju ThinkPad prijenosnog računala koje je omiljeno među mnogim poslovnjacima.
Iako se Lenovo mogao IBM-ovim brandom koristiti pet godina, odrekli su ga se nakon samo tri godine poslovanja, što je potvrda njihove samouvjerenosti u snagu vlastitog branda.
Međutim, kako globalizacija stvara veće prilike za razvoj kompanija, tako donosi i veće prijetnje za poslovanje. Negativna makroekonomska događanja s kojima se, nakon desetljeća razvoja, bori današnje gospodarstvo ne bi trebala u osnovi izmijeniti poslovnu sliku, ali će je zakomplicirati.
Prijetnje razvoju
Naime, tržišta u razvoju se zbog opreza američkih konzumenata razvijaju sporije, a visoke cijene nafte i hrane izazivaju dodatni inflatorni pritisak. Istovremeno, države moraju pronaći način kojim će zaustaviti onečišćenje zraka i stvoriti rezerve pitke vode, što je također nuspojava ubrzanog razvoja.
Ako se pak pronađu sva potrebna rješenja i gospodarski rast održi, postavlja se pitanje – što će biti činitelj konkurentske prednosti na globalnom tržištu. Pridobivanje većeg broja novih konzumenata koji su navikli kupovati manje količine proizvoda i po povoljnijoj cijeni, zasigurno je prvi odgovor.
Drugi činitelj konkurentnosti bit će inovacije u poslovanju koje će utjecati na učinkovitost i smanjenje troškova transporta. Zemlje u razvoju imaju blagu prednost na prvom polju, budući da navedeni profil konzumenata opskrbljuju već godinama.
Prednost menadžerskog iskustva
Iako se multinacionalne kompanije u manje razvijenim zemljama moraju boriti s birokracijom i brojnim troškovima (financijskim, organizacijskim i kulturološkim), one također imaju svojih prednosti. Najvažnija od njih je nepresušan izvor menadžerskog iskustva, koje zemljama u razvoju često nedostaje.
One pak taj nedostatak nastoje riješiti angažiranjem nezavisnih stranih stručnjaka, čiji dolazak ponekad određuje i način na koji će se kompanija reorganizirati te prilagoditi novim modelima poslovanja.
Autori knjige "Good Capitalism, Bad Capitalist and the Economics of Prosperity and Growth", W. Baumol, R. Litan i C. Schramm definirali su četiri glavna modela kapitalizma: poduzetnički, korporativni (osnivanje velikih kompanija), oligarhijski (u kojem dominiraju male grupe moćnih individualaca) i državni.
Ulagače zanima dobit
Najuspješnije zemlje, ističu autori kombiniraju poduzetnički model s razvojem velikih kompanija. S druge strane najkonzervativnijim modelima smatraju se preostala dva, koja su i najčešće zastupljena na tržištima u razvoju.
Zbog toga su stranim kompanijama i najrizičnija jer njih manje zanima miješanje u politiku domicilne zemlje, a važniji im je dobar povrat uloženog kapitala.
Pojava zemalja u razvoju na Fortuneovom popisu, pokazuje da su neke od njih odlučile iskoristiti pogodnosti ove višesmjerne faze globalizacije za razvoj poslovanja i povećanje standarda. (V.K.)
Izvor:
The Economist
