Stalan strah od gubitka posla i nedostatak osjećaja kontrole nad vlastitim životom imaju ozbiljnije posljedice za mentalno zdravlje od šoka otkaza
Scena zaposlenika koji svoje otpuštene kolege vode na utješno piće ovih je dana sve uobičajenija. No, postavlja se pitanje kome je zapravo više potrebna utjeha, otpuštenima, ili onima koji su zadržali posao? Prema istraživanju Sveučilišta Camrbidge, provedenom u više europskih zemalja, čini se, ovima drugima.
Naime, u usporedbi s onima koji su odjednom izgubili posao, oni koji su ga (za sada) zadržali su pod stalnim intenzivnim stresom uzrokovanim strahom da bi i oni mogli izgubiti radno mjesto, te su negativne posljedice za njihovo mentalno zdravlje čak i veće nego kod onih koji su dobili otkaz.
Nesigurnost i neizvjesnost gori od šoka
Rezultati istraživanja pokazuju da je razina tjeskobe i depresije kod zaposlenika koji se na svojim radnim mjestima osjećaju nesigurno jednaka onoj zabilježenoj kod nezaposlenih. No, dok se mentalno stanje nezaposlenih nakon otprilike šest mjeseci od otkaza počinje poboljšavati, mentalno stanje onih koji su stalno zabrinuti zbog mogućeg gubitka posla nastavlja se pogoršavati te postaje sve gore i gore.
Sociolog sa Sveučilišta u Cambridgeu Brendan Burchell, koji je proveo istraživanje, kaže da bi se poslodavci trebali pripremiti na negativne posljedice stresa i tjeskobe od kojih sada pati njihova radna snaga. "Sada prolazimo kroz razdoblje šoka, no možemo očekivati da će se situacija dodatno pogoršati", ističe Burchell.
Ljudi koji se svakodnevno moraju nositi s mogućnošću otkaza i frustracijama proizašlim iz nemogućnosti planiranja vlastite budućnosti te nedostatka osjećaja kontrole u životu, mogli bi, naglašava, za otprilike godinu dana početi patiti od ozbiljnih simptoma tjeskobe i depresije, kao što su nesanica i letargija te povećanog konzumiranja alkohola i sredstava za smirenje.
Stalna, nejasna, prijetnja
Također, istraživanje je ukazalo i na razliku u percepciji otkaza, odnosno predviđanja i stvarnog emotivnog stanja nakon otkaza. Naime, najveći broj sudionika smatra da bi u slučaju otkaza bili u gorem emotivnom stanju nego što to pokazuju stvarni podaci dobiveni od sudionika koji su otpušteni, što dodatno rasvjetljuje dobivene rezultate.
Objašnjenje za to bi mogla dati evolucijska psihologija koja tvrdi da su ljudi u vrijeme nesigurnosti pod većim stresom, jer osjećaju neposrednu, iako nejasnu, prijetnju. Prema tome, mogućnost otkaza modernom bi čovjeku mogla predstavljati ono što je našem dalekom pretku predstavljala stalno prisutna prijetnja nevidljivog predatora koji ga je u svakom trenutku mogao zaskočiti.
Također, poznato je da pacijenti pate od viših razina tjeskobe tijekom čekanja na nalaze nego kada saznaju dijagnozu, ma kakva ona bila. Bolje je dobiti loše vijesti i početi poduzimati nešto u vezi s time, nego se iscrpljivati stalnim razmišljanjem o raznim negativnim mogućnostima. Kada nesigurnost traje dulje ljudi "zapnu" u stanju pripravnosti, stalno spremni na "borbu ili bijeg", što iscrpljuje i vodi do štetnog stresa. (T. B.)
Izvor:
Time