Share
Tweet
Share
Send to friend

Postavljanje ciljeva može imati i štetne nuspojave

Preusko postavljeni ciljevi mogu ograničavati zaposlenika u radu, a prenategnuti ciljevi poticati neetično ponašanje, pa je definiranje ispravnih ciljeva zahtjevan posao

Prije nekoliko godina zaposlenici General Motorsa počeli su nositi bedževe s brojem 29. Ta je brojka predstavljala postotak udjela na američkom tržištu automobila koji je težila ostvariti uprava te automobilske kompanije. Fokusirana na taj cilj tvrtka je počela donositi katastrofalne odluke, jednu za drugom, što ju je dovelo na rub bankrota i na kraju je bila prisiljena zatražiti pomoć američke vlade.

Doduše, mnogo je drugih stvari pridonijelo tom padu GM-a, koji sada drži manje od 20 posto udjela na američkom automobilskom tržištu. No, naglasak na osvajanje tržišnog udjela radije nego na proizvodnju profitabilnih vozila zasigurno je jedna od njih.

Motivacija i podizanje produktivnosti
Kao i u GM-u, menadžeri u svim tvrtkama svojim zaposlenicima vole postavljati ciljeve. Financijski i nefinancijski ciljevi se postavljaju na razini cijele korporacije, kao i pojedinih odjela, a potom se pretvaraju u osobne ciljeve menadžera i zaposlenika. Takvo se postavljanje ciljeva općenito smatra odličnim načinom za motivaciju zaposlenika i podizanje njihove produktivnosti.

No, neki stručnjaci nedavno su upozorili da ta praksa može imati loše posljedice, koje menadžeri često ignoriraju. Novi stručni rad iz organizacije Academy of Managemet Perspectives sugerira da se postavljanje ciljeva naširoko smatra jednostavnim alatom za poboljšanje produktivnosti i rezultata, a zapravo bi se trebalo primjenjivati s velikom pažnjom zbog potencijalnih štetnih nuspojava.

Ograničeno razmišljanje
Među njima je i rizik da usko postavljeni ciljevi mogu rezultirati zaposlenicima koji će razmišljati usko i ograničeno i koji će zbog fokusa na ostvarenje pojedinog cilja "postati slijepi" za sve ostale stvari koje utječu na uspjeh tvrtke.

Stručnjaci se pritom pozivaju na jednostavan eksperiment proveden među studentima koji su zamoljeni da pregledaju tekst za brošuru koja će promovirati njihov fakultet. Tekst je sadržavao i gramatičke i sadržajne pogreške. Jedni su studenti zamoljeni da isprave tekst (općenito) "najbolje što mogu", a drugi su zamoljeni da potraže i isprave ili gramatičke, ili sadržajne greške.

Eksperiment je pokazao kako je vjerojatnije da će studenti iz prve grupe ispraviti obje vrste grešaka nego studenti iz druge grupe.

Rizik i "kockanje"
Uz obeshrabrivanje zaposlenika da sagledaju "širu sliku", specifični ciljevi mogu potaknuti neetičko ponašanje. Primjerice, devedesetih su u velikom američkom trgovačkom lancu Sears otkrili da automehaničari u njihovim servisima mušterijama govore kako su im potrebni popravci iako to nije bilo tako, te previše naplaćuju određene usluge, sve kako bi postigli "prenategnute" ciljeve prihoda koje je postavila uprava.

To iskustvo pokazuje da se ciljevi koje tvrtke postave, zaposlenicima ponekad mogu činiti i kao isprika za korištenje svih sredstava kako bi ih ostvarili. Stoga bi tvrtke trebale pomno pratiti na koji način zaposlenici ostvaruju ciljeve.

Treći potencijalno štetan učinak postavljanja ciljeva jest da to može ohrabriti zaposlenike na poduzimanje prevelikih rizika. Mnoga istraživanja pokazala su da su zaposlenici koji imaju strogo određene, izazovne ciljeve skloniji više riskirati kako bi ih ostvarili, nego oni kojima su ciljevi postavljeni općenitije. Također, zaposlenici koji su nadomak ostvarivanja teškog cilja posebno su skloni kockanju. To djelomično može objasniti i riskantne odluke i poteze banaka te osiguravajućih kuća koji su doveli do financijske krize.

Slučaj Enron
No, vjerojatno najveći problem s postavljanjem ciljeva je, kao prvo, izabrati ispravne ciljeve. GM nije jedina tvrtka koja se spotaknula na tome. Nakon što je još jedan američki div Enron propao 2001. otkrilo se da je tvrtka veliki naglasak stavila na ostvarivanje prihoda i sklapanje novih poslova, čak i nauštrb profitabilnosti.

Čak i tijekom Enronovih zadnjih dana menadžeri su dobivali ogromne bonuse za dostizanje specifičnih ciljeva u prihodima i novim poslovnim ugovorima, bez obzira na to koju će dobit ti poslovi na kraju donijeti tvrtki. (T. B.)

Izvor:
The Economist

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.