Subjektivno blagostanje iliti sretni ljudi bolje rade i više zarađuju...
U jednim dnevnim novinama prije nekoliko dana pročitala sam da je francuski predsjednik, Nicolas Sarkozy, predložio da bi svijetu bilo bolje da se ne mjeri samo po materijalnim dobrima, u smislu novca i rasta, već da se zemlje uspoređuju po "indeksu sreće". Ne samo da je predložio drugima, već je angažirao i oveći broj stručnjaka u Francuskoj da na tome porade. Mislite li i Vi da je Sarkozy prolupao? Kako tipično francuski, joie de vivre?
Možete o njemu misliti ovo ili ono, no stanite na trenutak: što ako je zaista dao vrlo, vrlo dobru ideju? Subjektivno blagostanje nije neka nova kategorija, niti je mjerenje sreće i usporedba po zemljama nešto neuobičajeno. Kakve veze ima sreća?
Američka deklaracija nezavisnosti jasno ističe opće pravo na potragu za srećom, ne spominje bruto nacionalni dohodak, zar ne? U Butanu je pravo na sreću ustavno pravo. I možete ismijavati butanskog kralja, Zmaja Petog, no njegovih 700.000 podanika su sretni: prioritet im je obrazovanje, odgoj djece i očuvanje tradicije i okoliša zemlje u kojoj žive. Dakle, činjenica je: imamo pravo na sreću. Bilo da to piše u Ustavu ili ne. I ideja da se kult gospodarskog rasta i kult novčane mase zamijeni politikom civilizacije, one koja jamči osobnu sreću, zvuči vrlo pokretački i inspirativno. Brutalne definicije uspješnosti stvaraju i brutalni svijet.
Kakve veze ima sreća s radom?
Kao što mi je jedna poznanica rekla kada smo se nedavno srele: "Još uvijek radim tamo gdje sam i bila, i dobro je dok ne tuku." Možda možete biti zadovoljni "ako ne tuku", možda mislite da je rad – rad, ropska obaveza i da tu nema sreće, a možda uživate u onome što radite, i jednostavno ste – sretni. Vjerujem da ste onda i uspješni, dobro raspoloženi, te da su Vam primanja viša od prosjeka.
Možete me pitati: "definiraj sreću" ili "što je to uopće sreća na radnom mjestu", no sigurno ćemo se svi složiti da je sretan zaposlenik – uspješan zaposlenik. Činjenice:
Čak i u uvjetima viška radnika, oni koji odlaze mogu otići sretniji ako im se pruži odgovarajuća podrška u smislu "outsourcinga", pomoći da pronađu novi smjer u karijeri – što odašilje i poruku koja "jača" one koji ostaju.
U smislu podržavanja nekoliko različitih teorija motivacije, nemojmo zaboraviti da je osobni financijski primitak negdje pri dnu liste indikatora sreće.
Na radnom mjestu, elementi sreće mogu biti:
U svakom slučaju, iako pravo na osobnu sreću nije upisano velikim slovima u naš Ustav, ne zaboravite da se možete i po tome mjeriti s drugima: ma kakva platna lista, ma kakav BDP!
