Pod pritiskom osmjeha
Svi želimo biti sretni. Ma što god ta sreća značila. I, da: sreća je tu, odmah iza ugla. Zaista, samo da… "Samo da izgubim pet kilograma do lipnja, dobijem posao, nađem bolji posao (ili ne ostanem bez ovog kojeg imam), realiziram plan prodaje, nekim čudom imam 'normalnijeg' šefa, nemam kolege koji mi podmeću ili kradu moje ideje, nađem vremena za svog partnera… Samo da…", nadopunite niz sami.
Evo, i u Hrvatskoj se počeo mjeriti indeks bruto nacionalne sreće, koji korijene vuče iz budističke tradicije kralja Nepala, i zadnje mjerenje pokazuje da smo u 'gornjem dijelu skale'. No, ta ista tradicija zastupa i sasvim drugačiji ekonomski pristup resursima, i to u smislu primjene održivog razvoja. Holistički, kako to već u budizmu jeste, jedno bez drugog baš i nema puno smisla.
Sreća se izražava osmijehom, zar ne, pa eto pritiska i da se smiješite i kad Vam baš nije do smijeha. No, ne brinite: provode se istraživanja koja i to mjere, iako mene više zabrinjava nedostatak uslužnosti ljudi koji se bave uslužnim djelatnostima a osmijeh doživljavam samo kao šlag na torti. Opet, holistički gledano.
I taj stalni pritisak da budete dobro raspoloženi, sretni, nasmijani, prpošni? Ne ide li Vam to na živce? Nedostaje li osmijeh baš onda kad ga mi očekujemo (ili ako to drugi očekuju od Vas), odmah riskirate pomisao da nešto nije u redu s Vama. Još je puno gore ako to i sami povjerujete.
Činjenica jest da smo mi, ljudska bića, opremljeni s puno različitih osjećaja, i nisu baš svi blistavi. U redu, društvena smo bića, ispunjavamo i određene norme i očekivanja, no ako se prisiljavamo stalno biti sretni i tu sreću vidljivo iskazivati, sami sebi namećeno ogroman teret. Kojeg nije uvijek moguće nositi, a time se opet bacamo u stanje samokritičnosti i jada. A što napraviti ako ste tužni, letargični, ili nesretni? Na poslu se možda osmijeh očekuje od Vas, no nitko ne kaže da ne možete učiniti nešto za sebe.
Pokušajte sljedećim pristupom:
1. Priznajte svoje osjećaje. Svi smo ljudi, svi imamo 'smjene' raspoloženja, i to je savršeno u redu.
2. Iskoristite te osjećaje. Proučite ih. Gledajte sebe u njima. Dajte im legitimitet, odvojite vremena za njih, ali i prihvatite i prepoznajte zašto i kada se javljaju i što možete dobra iz njih izvući.
3. Shvatite svoje 'točke preokreta' (ili kao što bi Gladwell rekao, tipping points): prije no što voda zaključa, lagano vrije. Tako je i s osjećajima, i oni tinjaju prije no što uskuhaju, zato nastojte prepoznati točku vrenja, ali i sve ono što 'loži vatru', vrstu 'lonca' i sastojke koji se dodaju kada je posljedica upravo Vaše negativno raspoloženje.
4. Poštujte svoje osjećaje. Dajte im legitimitet. Nađite svoj način koji 'pali' kad ste takvi (ne govorim o teškim depresivnim stanjima za koja je potrebna liječnička pomoć!). Jednostavno ih prihvatite, bez puno donošenja sudova, ocjena, procjena ili analiza. Možda Vam tijelo samo šalje poruku da malo usporite, odmorite se ili 'stanete na loptu'.
5. Preokrenite 'pilu naopako'. Nezadovoljstvo je težak osjećaj. No, neće nestati ako ne riješite uzrok, zar ne? Nezadovoljstvo Vas može usporiti, uništavajući motivaciju. Obrnite stvar, pokušajte ga gledati i s ove strane: može postati i jaka motivacijska sila koja Vam može promijeniti život. Jer, kad je ljudski duh nezadovoljan, onda će i istraživati opcije kako da se stanje poboljša, možda i kreativnije nego do tada. Što će, sasvim sigurno, izmamiti osmijeh na Vašem licu.
Na temu sreće ima puno citata, ali evo jednog citata za kraj: "Sreća ne dolazi izvana. Mora doći iznutra. Ona nije ono što vidimo, dodirujemo ili što nam drugi čine. Sreća je u našim mislima, osjećajima i to prvo usmjerenim prema drugima, a tek onda prema sebi." H.Keller.
