Share
Tweet
Share
Send to friend

Tim – sklonište za zabušante ili efikasna slagalica?

Najbolje funkcioniraju timovi u kojima, uz dobru suradnju članova, svatko svoj dio posla obavlja samostalno.

U današnjem poslovnom svijetu velik se naglasak stavlja na potrebu za timskim radom i suradnjom među zaposlenicima – kvalitetan tim postao je ideal kojem teži svaka organizacija. No, je li to uistinu tako ili se rad, unatoč sve većem preferiranju timskog rada, većinom ipak svodi na samostalno obavljanje posla? Je li timski rad uvijek najbolje rješenje ili pak gubitak vremena?

Odgovor je između tih dviju krajnosti – tim najbolje funkcionira kad, uz dobru suradnju članova, svatko svoj dio posla obavlja samostalno. Do prije nekoliko desetljeća poslovni su se ciljevi većinom postizali kroz samostalan rad, a uloga tima većim je dijelom bila informativna, dok je danas svrha tima što veća efikasnost u obavljanju posla.

U timu nastaju kreativne ideje, problemi se promatraju iz nekoliko perspektiva, suradnja i kohezivnost grupe povećavaju potrebu ostvarivanja zajedničkih ciljeva i osjećaj pripadanja organizaciji, a time i zadovoljstvo poslom. No, valja naglasiti da je to opis idealnog tima, kakvi su u praksi rijetki, piše Ivana Delač Horvatinčić u Business.hr-u.

Često se događa da dio članova ulaže velik trud u ostvarenje zajedničkih ciljeva, dok jedan ili više članova koriste tek nužni minimum svojih sposobnosti, volje i radne energije. Ta difuzija odgovornosti negativno utječe na komunikaciju u timu, radni entuzijazam brzo pada, a umjesto njega se javlja frustracija. Kako se uspjeh pripisuje timu, a ne pojedinim članovima, manje motivirani članovi to mogu iskoristiti kako bi uložili minimum truda za rezultat koji će postići zahvaljujući aktivnim, motiviranim članovima.

Kako riješiti taj problem? Prvo, uspješnost tima uvelike ovisi o voditelju. Ako voditelj ima visoka očekivanja od članova, potkrepljuje njihov rad, postavlja im jasne ciljeve, motivira ih i pravodobno daje konstruktivnu povratnu informaciju, tim će biti uspješniji. Takav će voditelj znati prepoznati jake i slabe strane pojedinih članova i u skladu s time dodjeljivati im zadatke, a lakše će i moderirati zajedničko donošenje odluka.

Da bi to postigao, voditelj treba imati razvijene komunikacijske vještine, a uspješnost tima ovisi i o međusobnoj komunikaciji članova. Informacije trebaju dijeliti redovito i biti dostupne svima, izražavanje mišljenja potkrijepljeno argumentima, a eventualni konflikti konstruktivni i s rješavanjem problema kao krajnjim ciljem. Zadaci pak trebaju biti pogodni za timski rad i raznoliki, a članovi tima trebaju ih doživljavati važnima kako za tim, tako i za organizaciju u cjelini. Članovi tima bi po nekim karakteristikama trebali biti slični, a po nekima različiti.

U praksi se često pokazuje korisnim da članovi budu slični po kognitivnim sposobnostima te sklonosti timskom radu, a različiti u svojim specifičnim vještinama i profesionalnim znanjima. Na taj način svaki član može ponuditi svoju jedinstvenu perspektivu u rješavanju zadataka, poput slagalice u kojoj je svaki dio jednako bitan za cjelokupnu sliku. No, pritom valja paziti da kombinacija znanja i vještina članova bude u skladu s ciljevima tima.

Iz svega slijedi sljedeći zaključak – najbolje funkcioniraju timovi u kojima se zadaci raspodjeljuju u skladu sa znanjima, sposobnostima i interesima članova. Dobar tim zapravo je sastavljen od pojedinaca koji će u zajedničkim zadacima sudjelovati ravnomjerno, svaki u svom djeliću slagalice, a zadatke primjerene njihovim specifičnim znanjima i sposobnostima rješavati samostalno. Dobar tim je usmjeravanje samostalnih postignuća prema zajedničkim ciljevima, a kvaliteta proizlazi iz stručnosti i kvalitete rada njegovih članova. (T. B.)

Izvor: Business.hr

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.