Da li je poslodavac obavezan izvršavati isplate dnevnica?
Pravo na isplatu dnevnica regulirano je propisima jedino za državne službenike, dok za ostale radnike niti Zakonom o radu niti drugim propisima to nije određeno. Međutim, pravo na dnevnice za službeno putovanje po nalogu poslodavca uneseno je u gotovo sve kolektivne ugovore, a isto tako i sami poslodavci u pravilu dnevnice ugrađuju u pravilnike o radu. Osim toga, dnevnicu možemo smatrati i običajem, što također može biti jedan od izvora prava, budući je isplata dnevnica pravilo i kod onih poslodavaca koji nemaju pravilnik o radu niti ih ne obvezuje kolektivni ugovor.Kao prilog pravu radnika na dnevnicu odnosno obvezi poslodavca da je isplati, možemo navesti i činjenicu da je radni odnos takva vrsta ugovornih odnosa u kojem radnik ulaže samo svoj rad, a ne ulaže neka druga sredstva, dakle ne preuzima na sebe ikakve troškove u vezi s radom. Prema tome, poslodavac je dužan radniku priznati i troškove u vezi sa službenim putem učinjenim po njegovom nalogu, a mislim da dnevnica predstavlja upravo pokriće takvog troška. Naime, na službenom putu, osim troškova putovanja (vozna karta i sl.), te troškova noćenja, radnik ima i druge troškove koje ne bi imao da nije bio na putu (npr. prehrana koja je skuplja od prehrane kod kuće). Stoga držim da radnici imaju pravo na dnevnicu i u slučaju kada ona nije određena kolektivnim ugovorom, ili pravilnikom o radu niti ugovorom o radu.
Međutim, budući da u takvom slučaju ostaje neriješeno pitanje visine dnevnice, mislim da bi radnik imao pravo na dnevnicu od najmanje 123 kune koliko iznosi dnevnica za državne službenike, a sasvim bi bilo opravdano zahtijevati i 170 kuna, koliko iznosi neoporezivi iznos dnevnice prema Pravilniku o porezu na dohodak, i koliko se u gospodarstvu uobičajeno isplaćuje.
Iznimno, pravo na dnevnicu u navedenom obliku moglo bi se ugovorom o radu isključiti i nadomjestiti nekim paušalnim iznosom, u slučaju kad radnik sam organizira svoja putovanja. Takve ugovorne odredbe česte su kod radnika koji obavljaju komercijalne poslove, koji dobivaju stanoviti paušal koji nadomješta putne troškove i dnevnice, budući sami određuju vrijeme i trajanje putovanja.
