Share
Tweet
Share
Send to friend

Tržišna utakmica

Ukoliko je zaposlenik sporazumno raskinuo ugovor o radu te se potom zaposlio kod poslodavca koji je izravna konkurencija prethodnom poslodavcu, ostvaruje li prethodni poslodavac pravo na ostvarivanje odštete iako nema potpisan ugovor niti rok trajanja zabrane tržišne utakmice. Zaposlenik koji je prešao k novom poslodavcu odao je poslovnu tajnu prethodnog.

Člankom 100. Zakona o radu određeno je da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu radnik ne smije zaposliti kod drugog poslodavca koji je u tržišnoj utakmici s trenutnim poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se takmiči s poslodavcem.

O navedenom mora se obavezno sklopiti pisani ugovor, s time da to
može biti sadržaj pisanog ugovora o radu. Ugovorna zabrana utakmice može se ugovoriti najdulje na razdoblje od dvije godine.

U skladu s člankom 101. Zakona o radu, ugovorna zabrana utakmica obvezuje radnika samo ako je poslodavac preuzeo obvezu da će za vrijeme zabrane radniku plaćati najmanje polovicu plaće koju je primao u protekla tri mjeseca. Zbog kršenja ugovorne zabrane utakmice radnik odgovora za naknadu štete, a moguće je ugovoriti i ugovornu kaznu, čak i u slučaju kad poslodavac nije preuzeo obvezu plaćanja naknade plaće u vrijeme zabrane utakmice.

Ugovorna zabrana utakmice nije dopuštena s maloljetnim radnikom, ili s radnikom koji prima plaću manju od prosječne u RH.

Dakle, ako radnik nije sklopio pisani ugovor o ugovornoj zabrani utakmice, može se bez ikakvog ograničenja zaposliti kod drugog poslodavca koji je izravna konkurencija prethodnom poslodacvcu, i ne može za to snositi nikakvu materijalnu odgovornost.

Što se tiče poslovne tajne, Zakon o radu to pitanje spominje jedino u vezi radničkog vijeća, čiji su članovi obavezni čuvati poslovnu tajnu koju saznaju u obavljanju ovlasti radničkog vijeća.

Međutim, Zakon ne određuje sadržaj poslovne tajne niti obvezu čuvanja poslovne tajne od strane radnika. Prema tome nema zakonske obveze radnika da čuva poslovnu tajnu. Stoga, da bi radnik imao obvezu čuvanja poslovne tajne, moralo bi ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu biti posebno uređeno što je poslovna tajna te obveza čuvanja poslovne tajne.

Ako to nije tako unaprijed određeno, radnik ne može odgovarati za poslovnu tajnu, jer nije niti mogao znati da li je nešto poslovna tajna ili ne, niti je imao obvezu čuvati poslovnu tajnu.

Naravno, radnik bi mogao odgovarati po općim propisima, ako bi odao podatke (bez obzira da li su bili određeni kao poslovna tajna ili ne), do kojih je došao na nezakoniti način (krađom podataka i sl.).

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.