1. Da li je na bilo koji način moguće koristiti preostali dio godišnjeg odmora u otkaznom roku (30 dana)? Ako ne, da li postoji neko rješenje da se otkazni rok skrati za 3-4 dana?
2. U mojem Ugovoru o radu se poslodvac obvezao plaćati prekovremene sate 30% iznad redovne satnice. Budući da često ostajem prekovremeno (a poslodavac zadržava i ostale kolege s posla koji su vrlo savjesni, dakle to nije rezultat mog sporog rada, već obujma posla) tražila sam da mi se isto plati. Odgovor je bio da se 'kod nas' ne isplaćuju naknade za prekovremeni rad kako stoji u Ugovoru o radu jer postoje dani kada nema tako puno posla (?!) pa se to na neki način kompenzira. S druge strane pak, ponekad zbog obujma posla postoji potreba da skladištari rade 24 sata dnevno - naravno u smjenama. Njima je prekovremeni rad plaćen. Kad sam uputila pitanje zašto ne vrijede ista pravila za sve zaposlenike, poslodavac je odgovorio da su oni plaćeni zato što 'čuvaju objekt'. Smatram da nije važno što oni u tom vremenu rade jer je to njihovo radno vrijeme za koje su plaćeni. Dakle, moje pitanje je što učiniti i kako dokumentirano potvrditi prekovremene satnice?
Što se tiče prekovremenog rada, imate pravo da Vam taj rad bude plaćen, i to na način da Vam se plati svaki sat prekovremenog rada uvećeno za 30%, koliko je navedeno u Vašem ugovoru o radu.
Iako u Vašem slučaju nema izričitog naloga poslodavca da obavljate prekovremni rad, ipak mislim da se nesporno radi o prekovremenom radu. Naime, prema Vašem iskazu, poslodavac Vam je dao toliko posla da ga ne možete obaviti u redovnom radnom vremenu, pa je očito da očekuje da ga obavite u duljem radu. Smatram, ako radnik radi dulje od punog radnog vremena, da se isto treba smatrati prekovremenim radom. Radnik ne radi dulje iz vlastitog zadovoljstva i svojom voljom. (Iznimno bi poslodavac mogao dokazati suprotno, ako bi dokazao da je radnik odrađivao neke zaostatke koje je neopravdano propustio odraditi u punom radnom vremenu ili da je radio dulje protivno izravnoj zabrani poslodavca).
Iz Vašeg pitanja nije jasno, da li se u vrijeme kada 'nema puno posla' ne radi, tj. da li radnici odlaze kući odnosno ostaju kod kuće ili jednostavno rade manjim intenzitetom. Naravno, ako se samo radi manjim intenzitetom, to je normalni rad. Ako radnici pak odlaze kući, prema onome što ste naveli, nipošto se ne radi o preraspodjeli radnog vremena, nego o prekidu rada bez krivnje radnika, za koje vrijeme radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio.
Dakle plaćanje prekovremenog rada ne može se kompenzirati time što u poneke dane nema posla, pa radnici rade manjim intenzitetom ili odlaze kući.
Inače, moguće je da poslodavac uvede preraspodjelu radnog vremena, ali to se mora učiniti za jedno duže razdoblje u kojem bi radnici radili duže od punog radnog vremena (do 52 sata, a u sezonskim poslovima do 60 sati), s time da bi se u drugom dijelu godine radilo kraće. Preraspodjela radnog vremena mora biti uređena kolektivnim ugovorom ili sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća, a ako toga nema onda poslodavac za preraspodjelu mora tražiti suglasnost inspketora rada. Bez toga nema preraspodjele radnog vremena.
Prema tome imate pravo na plaćeni prekovremeni rad, jer se u Vašem slučaju može raditi jedino o tome.
Preporuka:
