U svim ugovorima o radu naših radnika stoji odredba da se plaća određuje u skladu s Pravilnikom o radu. S obzirom da smo zapali u ekonomske teškoće prisiljeni smo smanjiti plaće. Zanima nas da li to možemo učiniti izmjenom Pravilnika o radu, a da pri tome ne diramo u ugovore o radu?
Naime, odredbom članka 17. Zakona o radu propisano je da umjesto nekih uglavaka ugovora o radu, uključući i uglavak o plaći, ugovor o radu može uputiti na odgovarajuće zakone i druge propise, kolektivne ugovore ili pravilnike o radu koji uređuju ova pitanja. Dakle, nedvojbeno da umjesto da se u ugovoru o radu precizira uglavak o plaći, ugovor može uputiti na pravilnik o radu.Slijedom toga, ako se pravilnikom o radu na koji upućuje ugovor o radu, izmijeni visina plaće, promijenit će se i visina plaće na koju radnik ima pravo, jer ako ugovor o radu upućuje na neki drugi izvor prava (zakon, kolektivni ugovor, pravilnik o radu), on ne upućuje samo na trenutne norme odnosno trenutno važeći dokument (kolektivni ugovor, pravilnik o radu), nego generalno određuje da se plaća određuje prema onome što je određeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu i sl. (osim ako bi ugovorom o radu tako što bilo izričito isključeno, odnosno izričito drukčije ugovoreno).
U prilog tome treba reći da ugovori o radu vrlo često upućuju da se plaća određuje u skladu s kolektivnim ugovorom. Kolektivni ugovori se mijenjaju pa se mijenja i vrijednost plaće, te radnik svaki put ima pravo na onu plaću koja je određena upućenim kolektivnim ugovorom. Isto pravilo mora vrijediti i za pravilnik o radu, jer Zakon u članku 17. st. 2. kada dopušta upućivanje na druge izvore prava ne radi razliku upućuje li ugovor o radu na kolektivni ugovor ili pravilnik o radu.
Istina, ovakvo ugovaranje plaće sadržajno je vrlo slično situaciji kada u ugovoru o radu stoji odredba da plaću samostalno određuje poslodavac. Potonja ugovorna odredba prema kojoj se određivanje plaće ostavlja poslodavcu može značiti samo da plaća nije ugovorena, što proizlazi iz članka 466. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da se odredba ugovora kojim se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaratelju smatra kao da nije niti ugovorena i tada kupac duguje cijenu kao u slučaju kada cijena nije određena. (Ova se odredba primjenjuje temeljem članka 10. Zakona o radu, koji upućuje da se propisi obveznog prava primijenjuju u radnim odnosima na pitanja u svezi s ugovorom o radu koja nisu uređena Zakonom o radu).
Međutim, prethodna situacija nije istovjetna s onom gdje ugovor o radu upućuje na pravilnik o radu, a poslodavac izmjeni pravilnik. Naime kao što je rečeno, kao prvo Zakon o radu u članku 17. st. 2. izričito određuje da ugovor o radu može uputiti na pravilnik o radu. Dakle, zakonodavac je nedvojbeno htio dopustiti da poslodavac i radnik mogu visinu plaće ne ugovoriti izravno, nego uputiti na pravilnik o radu. A to logično podrazumijeva da promjena pravilnika o radu na koji upućuje ugovor o radu mijenja sadržaj toga ugovora o radu, a time i prava radnika.
Osim toga, pravilnik o radu donosi se po predviđenoj zakonskoj proceduri u kojoj je za valjanost pravilnika nužno savjetovanje s radničkim vijećem, koje može od suda tražiti proglašenje nevažećim nezakonitog pravilnika, a sam pravilnik se mora na propisan način objaviti i učiniti dostupnim radnicima. Dakle, promjena pravilnika o radu ne može se poistovjetiti s jednostavnom odlukom poslodavca o promjeni plaće. Radi toga, dok ugovorna odredba koja upućuje da plaću jednostrano određuje poslodavac svojom odlukom ne proizvodi učinke, odredba kojom se upućuje na pravilnik o radu proizvodi učinke u skladu sa Zakonom, dakle i u onom slučaju kada se pravilnik o radu kasnije izmijeni.
Stoga, zaključujem, ako je ugovor o radu umjesto uglavka o plaći uputio na pravilnik o radu, promjenom pravilnika o radu uz propisanu proceduru, mijenja se pravo radnika u skladu s važećom promjenom pravilnika o radu.
