Share
Tweet
Share
Send to friend

Propisi u radnom pravu i njihova primjena

Izvori prava:

  • Ustav Republike Hrvatske
  • Konvencije Međunarodne organizacije rada (važno je znati da su konvencije po pravnoj snazi iznad zakona)
  • Zakon o radu
  • drugi zakoni kojima se reguliraju neka prava iz radnog odnosa - npr. Zakon o zaštiti na radu, ili prava vezana za radne odnose odnosno proizašla iz radnih odnosa - Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o zapošljavanju, Zakon o mirovinskom osiguranju i dr.
  • posebni zakoni koji rezguliraju radne odnose za neke kategorije radnika - Zakon o državnim službenicima i namještenicima ili zakoni koji reguliraju samo neki mali segment radnih odnosa za pojedine kategorije - npr. Zakon o visokim učilištima
  • Zakon o obveznim odnosima (supsidijarno se primjenjuje u vezi sklapanja i prestanka ugovora o radu te kolektivnih ugovora, i to za ono što Zakonom o radu nije riješeno (npr. mane volje kod sklapanja ugovora o radu)
  • podzakonski akti (ponajviše pravilnici ministra rada - npr. Pravilnik o poslovima na kojima ne smije raditi žena, Pravilnik o objavi kolektivnih ugovora i dr.)
  • Pravilnik o radu
  • Kolektivni ugovori
  • Ugovori o radu
  • drugi izvori - npr. sporazum radničkog vijeća i poslodavca

Najvažniji izvori prava:

  • Ugovor o radu - jer bez njega nema radnog odnosa - bez obzira da li je ili nije sklopljen u pisanom obliku,
  • Zakon o radu - jer se njime na opći način reguliraju praktički sva prava u radnim odnosima.

Neobavezni, ali važni i česti izvori prava:

  • Kolektivni ugovor - kao iznimno važni i vrlo česti, ali neobavezni izvor prava, kojim se reguliraju prava radnika (plaće, druga materijalna prava, godišnji odmori i dr.).
  • Pravilnik o radu - obavezan samo za poslodavca koji zapošljava više od 20 zaposlenih, i to za ono što nije riješeno kolektivnim ugovorom.

Primjena najpovoljnijeg prava za radnika

U radnim odnosima primijenjuje se onaj izvor prava koji je za radnika najpovoljniji, osim iznimno kada je drukčije izričito propisano Zakonom o radu ili posebnim zakonom.

Dakle, ako je neko pravo različito riješeno Zakonom o radu, drugim zakonom, ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća, primijenjuje se ono što je za radnika najpovoljnije, osim ako Zakonom o radu, ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, moguće je ugovarati samo prava koja su povoljnija za zaposlenike u odnosu na Zakon o radu.

Iznimka je dopuštena samo ako Zakon o radu to izrijekom propisuje, ali to su rijetke iznimke. Tako Zakon o radu u članku 10. određuje da se ugovor o radu na određeno vrijeme ne smije sklapati na razdoblje dulje od 3 godine, ali u istom članku u stavku 4. upućuje da se kolektivnim ugovorom može ugovoriti sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i dulje od tri godine, što je za radnika nepovoljnije.

We use cookies to enhance your experience. By continuing to visit this site you agree to our use of cookies. Learn more.