Smatra se da je poslodavac ispunio svoju obvezu samim činom pozivanja radnika na iznošenje obrane bez obzira je li se radnik tom pozivu odazvao.

Ovdje treba istaknuti relativnost ove obveze poslodavca i očekivana je raznolikost mišljenja po ovom pitanju.

Prema nekim stajalištima, poslodavac nema opravdanje ako radniku ne omogući da iznese svoju obranu. Prema tome, smatra se, ako je poslodavac učinio takav propust, otkaz je nezakonit.

Drugo oprečno stajalište relativizira ovu obvezu uz obrazloženje da je omogućivanje iznošenja obrane radniku kojemu se ugovor o radu otkazuje radi skrivljenog ponašanja, nužno samo u slučajevima kada bi radnik mogao ukazati na neke okolnosti radi kojih bi poslodavac mogao promijeniti svoju odluku. Primjerice, u slučaju otkaza radi izostanka s posla, ako radnik naknadno svoj nedolazak osnovano opravda.

Kako se uvijek u postupku otkazivanja ugovora o radu nužno javljaju i elementi koji nisu pravne naravi već socijalne, a zakonodavac je u cijelom postupku otkazivanja ugovora o radu unio elemente koji odudaraju od reguliranja radnog odnosa kao ugovornog odnosa, preporuka je poslodavcima da u postupcima otkazivanja radi skrivljenog ponašanja, ispoštuju ovu obvezu bez obzira na očiglednost okolnosti koje su opravdano dovele do otkazivanja ugovora o radu, kako radi formalnog razloga ne bi otkaz ugovora bio nezakonit.