Prvo SOS Dječje selo utemeljio je i izgradio Hermann Gmeiner (1919.-1986.) u austrijskom gradiću Imstu 1949. godine.
Danas u svijetu postoji preko 457 SOS Dječjih sela i 1238 popratnih SOS projekta. Udruga SOS Dječje selo Hrvatska djeluje od 25. veljače 1992. godine kao ravnopravan član SOS Kinderdorf Internationala, najveće svjetske nevladine organizacije za zbrinjavanje djece i mladeži, sa sjedištem u Innsbrucku u Austriji. Od osnivanja do danas u SOS Dječjim selima Lekenik i Ladimirevci pruža se briga djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Temelj rada organizacije SOS Dječje selo i odgojnog pristupa je obiteljski koncept sa SOS mamom kao stručno osposobljenom osobom za skrb o djeci s kojima živi u zajedničkom kućanstvu, brine se o njima i njihovu razvoju i odrastanju. Odabir tog poziva je životni izbor kojim SOS mame i postaju temeljem obitelji zajedno s povjerenom im djecom. Svojim osobinama i vještinama SOS mama nastoji djeci stvoriti osjećaj pripadnosti i ljubavi te osigurati uvjete za bezbrižno i sretno djetinjstvo.
Biti SOS mama je izazovan poziv, a kako izgleda njena svakodnevnica ispričala nam je gospođa Grozdana Poljak, SOS mama u SOS Dječjem selu Ladimirevci, a na oglas za radno mjesto SOS mame možete se prijaviti do 19.02. putem portala MojPosao.
MP: Kako ste se odlučili postati SOS mama? Koja je bila vaša osnovna misao vodilja i koliko dugo već radite ovaj posao?
Završila sam ekonomsko -poljoprivrednu školu i po struci sam analitičar u poljoprivredi. Prije dolaska u SOS Dječje selo radila sam u Zagrebu, u jednoj tvrtki, dosta dugo. U jednom trenutku sam počela razmišljati o promjeni, jer poslom kojim sam se bavila nisam bila ispunjena.
U tim svojim razmišljanjima na radiju sam čula reklamu o SOS Dječjem selu i potrebi za zapošljavanje SOS mama. Dodatno sam se raspitala i odlučila prijaviti na natječaj. Ubrzo su me pozvali na razgovor u SOS Dječje selo. Odlučila sam otići, na licu mjesta dobiti više informacija i vidjeti kako izgleda Dječje selo. Kada sam vidjela djecu i kuće SOS obitelji, čula kako žive i funkcioniraju, odlučila sam, znala sam da je to ono što želim. Od tada je prošlo sedamnaest godina i ja sam još uvijek sretna sa svojom djecom.
MP: Kako izgleda vaša svakodnevica u ulozi SOS mame? Koliko djece imate, kako brinete o njima, koje aktivnosti provodite s djecom?
Svaki dan je vrlo dinamičan, a raspored prilagođavam potrebama djece. Kada brinete o petero ili šestero djece različite životne dobi potrebno je biti vrlo snalažljiv i fleksibilan, a često i jako kreativan.
Svaki moj dan sadrži poslove kao što su pripremanje obroka za djecu, briga o čistoći njihove odjeće i obuće, pospremanje prostora u kojem živimo, praćenje izvršavanja školskih obaveza mojih đaka, osluškivanje njihovih potreba, malih i velikih želja. Osim stalne brige o njihovom zdravlju, školovanju i emocionalnim potrebama puno vremena posvećujem razgovorima s djecom o životnim vrijednostima, međusobnom uvažavanju, toleranciji i prihvaćanju različitosti. Učimo jedni od drugih, ali se i igramo i zabavljamo. Uživam u našim zajedničkim igrama i druženjima, gledanju TV-a, slušanju glazbe, čitanju.
Uza sve navedeno, tu su i neizostavni individualni razgovori s djecom, gdje im pružam podršku i oslonac u odrastanju i svemu dobrom i lošem što ono nosi. „Možda vam se sada to što govorim čini neshvatljivo, ali jednog dana će vam biti jasnije što sam vam pokušavala reći“. Tu rečenicu često rabim u razgovorima a djecom, no jednako tako te se rečenice jako dobro sjećaju danas odrasle osobe koje su djetinjstvo provele u mojoj SOS obitelji.
Iako briga o djeci i vođenje velikog kućanstva uključuje mnoštvo različitih i ponekad zahtjevnih obveza meni ništa od toga nije teško jer volim svoj poziv i djecu koja su mi povjerena.
MP: Koja su stručna znanja potrebna u obavljanju ovog posla? Je li u pitanju cjeloživotno obrazovanje i kako se Vi, u tom smislu, stručno usavršavate?
Za poziv SOS mame neophodna je minimalno srednja stručna naobrazba te spremnost i visoka motiviranost za stalno usavršavanje uz rad. Naglasila bih da je od izuzetne važnosti biti posvećen ovom pozivu, voljeti ga s punom svijesnošću o njegovoj zahtjevnosti i odgovornosti prema djeci na čije živote i budućnost utječemo.
Ponovo naglašavam da briga o djeci traži potpuni angažman i razumijevanje odgovornosti koju odgoj malih bića nosi sa sobom. Djeca moraju znati i osjetiti da su nam bitna i da nam je stalo do njih. Naravno, to baš i nije jednostavno. Nezaobilazna je stvarnost SOS mame i suočavanje s raznim problemima. Međutim, ako smo ispunjene svojim pozivom i sretne s tim što činimo i koliko se dajemo, onda ima puno više lijepih trenutaka.
Učenje i obuka za posao SOS mame započinje od samog dolaska u SOS Dječje selo, a ne prestaje nikad. Nove mame prvo prolaze 3 mjeseca teoretske nastave u Školi za SOS mame, a potom naučeno primjenjuju u praksi slijedećih 21 mjesec uz potporu iskusnije SOS mame mentorice. I ja sam jedna od SOS mama mentorica i sretna sam kada svoja znanja i iskustva imam priliku prenijeti novoj SOS mami.
Sve mi SOS mame svakodnevno učimo od svoje djece i međusobno jedna od druge, ali također redovno pohađamo i edukacije koje su organizirane za nas kako bi unaprijedile svoje vještine.
MP: Kako SOS mame usklađuju svoj privatni život s obvezama koje imaju u SOS Dječjem selu? Kojim biste ženama preporučili posao SOS mame te je li moguće da muška osoba postane SOS tata?
Privatni život usklađujemo uz veliku podršku cijelog stručnog tima u SOS Dječjem selu, a uz nas su i SOS tete kao velika prodrška u svakodnevnom radu. Što se privatnog života tiče, uz dobru organizaciju nađe se vrijeme i za trenutke koje posvećujem samo sebi .
Idealna kadidatkinja je ona koja taj poziv može osjetiti kao svoj životni poziv I način života. Na sam natječaj se mogu javiti i muške i ženske osobe, ohrabrujem sve koji se prepoznaju u ulozi SOS mame da se jave.
MP: Posao SOS mame zapravo i nije ‘posao’ u pravom smislu riječi. Kako biste ga Vi opisali i koliko ste povezani s djecom?
Rekla bi da posao SOS mame zapravo nije posao, to je jednostavno način života i tko to može i uspije posložiti, biti će zadovoljna i uspješna SOS mama. Ja sam se u ovom pozivu, u ovom načinu života našla, sretna sam, a to moja djeca i te kako osjećaju.
Da bi žena bila dobra SOS mama, potrebno je da u sebi ima i prepozna spremnost i želju da pruži ljubav djeci, da bude bez predrasuda i prihvati svu djecu bez obzira iz koje sredine dolaze. Na kraju, važno je naglasiti da se odluka za biti SOS mama ne smije temeljiti na osobnim očekivanjima niti biti način za zadovoljenje vlastitih emocionalnih potreba. Taj posao traži zrelu i stabilnu ličnost koja nesebično, s puno ljubavi i visokom razinom stručnih znanja oblikuje živote povjerene joj djece.
