Iris nam donosi priču o tome kako je jedan poslodavac riješio problem nelikvidnosti u svojoj tvrtki, zahvaljujući svojim zaposlenicima.
Direktor i jedan od vlasnika tvrtke gdje moj suprug radi primjer su poslodavca koji nije savršen, ali ga upravo to nesavršenstvo čini kao jednog od boljih poslodavaca danas. Situacija u tvrtki prije koji mjesec natjerala ga je da svojim djelatnicima ne isplati plaće na vrijeme, ne radi se samo o nekim velikim kašnjenjima, ali nekima je i 10 dana previše, i tako dva mjeseca za redom.
Reagirao je kao pravi menadžer, pozvao je hitan sastanak svih u firmi čim je primjetio mogućnost da plaću neće biti moguće isplatiti na vrijeme. Pripremio je sva financijska izvješća (iako svi djelatnici uvijek imaju uvid u financijsko stanje poduzeća) i ispričao sve činjenice, bez laži, muljanja i sličnih izmotavanja. Stanje je sljedeće: imamo xxx na računu, xxx je uloženo u razvoj, xxx je nažalost nenaplativo. Ukoliko diramo račun firme koji nije namijenjen za isplatu plaća, firma će imati problema s bankom ukoliko netko od djelatnika želi podignuti kredit, bonitet. Daje djelatnicima da dva dana razmisle što se da napraviti po pitanju daljnjeg poslovanja i zamoli ih da svoja mišljenja iznesu na idućem sastanku.
Za dva dana na sastanku, djelatnici su se dogovorili da pristaju na kašnjenje plaće, ali traže da se svima koji nisu uslugu platili na vrijeme automatski isključi mogućnost daljnjeg rada putem njihove usluge, aplikacije. Predlažu i daljnje ulaganje u svoga znanja u razvoj te iste usluge, da bude još konkurentnija na tržištu, unatoč kašnjenju plaće.
Direktor uvaži sve njihove sugestije. Izgubili su određeni broj klijenata, ali ionako nisu imali koristi od njih jer nisu plaćali na vrijeme ili nisu plaćali uopće. Većina klijenata je platila, što znači da su imali s čime platiti, ali nisu željeli.
Sav uloženi trud se isplatio, direktor koji je bio iskren, zatražio pomoć od djelatnika i uvažio znanje koje oni imaju. Djelatnici koji su tu istu iskrenost cijenili i za to su još bili i nagrađeni. Mogao je tu istu odluku sam donijeti, nije da nije sposoban, ali da li bi onda dobio pomoć i naklonost svojih djelatnika? Sigurno ne bi.
Nažalost, danas se od ljudskih resursa izgubilo ono najvažnije, a to je riječ 'ljudski'. Kako je malo potrebno da bi svi bili zadovoljni, a kako je teško to postići. Zašto?
To je samo jedan dio cijele priče, za koju se iskreno nadam da će potaknuti i poslodavce i posloprimce da se malo zamisle sami nad sobom i svojim načinom funkcioniranja. Čast izuzecima koji su bit te priče i sami shvatili.
Iris, Zagreb