Vjerojatno ste čuli za onu, 'nije važno što se priča nego tko priča'. Donekle na tragu toga, zaista je puno važniji način na koji ćete nešto reći, nego sama informacija. Da nije tako, diplomacija ne bi imala smisla.
Način je bitniji od onoga što se govori
Informacija dobiva na težini kada je iznesete smireno, logično i samopouzdano. Na taj način gradite kredibilitet i povjerenje u očima sugovornika. Važno je pokazati i dozu suosjećanja.
“ Na počeku karijere bila sam na sastancima na kojima sam nerijetko bila jedina žena. Često sam se htjela uključiti u razgovor, no činilo mi se da bi moje ideje mogle djelovati luckasto ili besmisleno. Zatim bi muškarac rekao upravo ono što mi je bilo na pameti, a ostali sudionici razgovora tu bi ideju smatrali briljantnom. Takve su me situacije naučile da odmah predstavim svoju ideju ili kažem što mislim” izjavila je nekadašnja američka državna tajnica Madeleine Albright.
Kako bih mogla komentirati razgovor, počela sam aktivno slušati. Korisno je reći: ‘Prije no što prijeđemo na drugu temu, želim dodati...’. Ako čekate, razgovor često krene drugim smjerom, a ono što ste htjeli reći postaje nevažno, kaže Albright.
Razgovarate li s nekim tko vas stalno prekida, morali biste mu to dati na znanje. Napetost možete 'razbiti' šalom poput: “Govorim li presporo? Jer svaki put kad me prekinete, strahujem da zvučim kao da držim petosatnu prezentaciju”.
"Razlažete li temu ‘na dugo i na široko’, uglavnom kažete previše. Jasno i glasno recite što ste namjeravali, a zatim, bez prekidanja, poslušajte komentar sugovornika", objašnjava američka novinarka i spisateljica Katie Couric.
Žene često razgovor počinju isprikom, za što nema potrebe. "Kao mlada reporterka dobila sam nezgodan zadatak. Odbila sam ga navodeći jasne razloge. Umjesto okolišanja rekla sam to kratko i izravno" kaže Katie Couric.
Izvor: 24sata