Nezainteresiranost pripadnika ‘Y’ generacije za automobile utjecat će na mnoge poslove i tvrtke, a posebno na automobilsku industriju.
Pripadnici generacije ‘Y’ (tzv. Milenijske generacije) rođeni su između 1982. i 2004. godine i to što ih automobili u pravilu ne zanimaju, nije njihova krivica. Ako živite s roditeljima i nemate posao, automobil vam je sigurno posljednja stvar na listi prioriteta. Ako jedva uspijevate pronaći kakav privremeni ili sezonski posao, potpuno vam je svejedno što je onaj prekrasan Prius napokon u prodaji.
Prema podacima koje iznosi Inc (za područje Sjedinjenih Američkih Država), više od 25% predstavnika ‘Y’ generacije nema vozačku dozvolu. Osim toga, vozačku dozvolu nema čak 30% 19-godišnjaka koji bi si automobil mogli priuštiti.
Zbog čega je tako? Svjedočimo sudaru nekoliko različitih faktora koji će imati velike posljedice na budućnost automobilske industrije, ali i na poslovnu zajednicu općenito.
Emocionalni odmak
Ne tako davno posjedovanje automobila gotovo se podrazumijevalo. Automobili su odražavali naš socijalni status, pa čak i osobnost. Znalo se kakav će automobil voziti ‘gospodin doktor’ ili uspješan poduzetnik. Danas su takvi statusni simboli gotovo uobičajena pojava na cestama.
Nekada su automobili budili pozitivne emocije, a danas su one uglavnom negativne. Većini ljudi automobil predstavlja 'skupu igračku' ili 'nužno zlo'. Brojne udruge i političke struje karakteriziraju ga kao 'zagađivač okoliša'. Od automobila se uglavnom očekuje da ide' od točke A do točke B' i da pritom, po mogućnosti, troši što manje.
Ne tako davno, izraz 'limeni ljubimac' zaista je imao smisla jer je vlasnik brinuo o svom automobilu. Manji servis ili popravak većina je ljudi znala i mogla samostalno napraviti. Danas to nije slučaj. Silna elektronika i kontrola računala malo toga prepuštaju vlasniku. Vozač sam ne može napraviti gotovo ništa, osim možda promijeniti gumu. A čak i to mnogima predstavlja izazov.
Okrutna računica
Trošak posjedovanja automobila sve je veći. Gorivo, osiguranje, održavanje i troškovi lizinga samo su dio priče. Tu su i razni državni nameti, a i besplatnih parkirnih mjesta sve je manje.
Stoga, za Y generaciju bi se moglo reći da je ‘odrasla uz automobile, ali ih ne treba’. Dapače, statistika opasno idu u prilog alternativama kao što su pješačenje i vožnja biciklom. Među mladima između 18 i 34 godine, vožnja automobilom pala je na 23% dok porast vožnje biciklom iznosi nevjerojatnih 122%! Pješačenje je također sve popularnije (porast na 37%).
Posljednji 'čavao u lijes' automobilima kakve poznajemo mogla bi dati i politika zaštite okolišta. Porezi na ‘zagađivače’ sigurno će rasti u budućnosti i istisnuti s ulica ‘stare’ automobile. S druge strane, ekološki prihvatljiviji primjerci dostupni su samo kupcima dubljeg džepa. A to nije mladež s početka naše priče, koja više nema luksuz raditi 'jedan posao cijeli život' i kojoj je luksuz uopće 'imati posao'.
Izvor: Inc
