Gemma Reucroft bavila se regrutiranjem sve dok i sama nije ostale bez posla. Iz perspektive posloprimca, definira što sve stručnjaci za ljudske resurse, agencije, ali i poslodavci rade pogrešno u selekcijskom postupku.
Po prvi put nakon dugo vremena tražila sam posao. Na posljednje radno mjesto došla sam temeljem preporuke tako da je prošlo deset godina otkad sam posljednji put na tržištu rada ovisila sama o sebi. Kao osoba koja se bavi regrutiranjem za posao, iskustva kandidata nešto su o čemu sam puno govorila, a zatim sam se i sama našla ‘na drugoj strani’, što je bilo zanimljivo.
Većina onoga što sam naučila kao kandidatkinja, ako ne sve, trebalo bi i onima koji se bave regrutiranjem biti jasno ‘kao dan’, ali imam osjećaj da je to potrebno još jednom istaknuti, temeljem mog vlastitog iskustva.
Moje prvo opažanje
Prilično je obeshrabrujuće poslati životopis nekome koga ne poznajete, a zauzvrat dobiti samo generički mail u kojem se ‘zahvaljuje na prijavi’. I zatim ne dobiti više nijedan odgovor. Mail u kojem piše da je vaš životopis ‘smeće’ bio bi barem od neke pomoći. Zar stvarno dobivamo toliko prijava na oglas za posao da ne možemo poslati jednu poruku u kojoj bi pisalo ‘žao nam je, niste ušli u drugi krug selekcije’?
Podjednako je deprimirajuće kada vas agencija kontaktira radi nekog posla, vi im dozvolite da vaš životopis proslijede svojim klijentima, a klijenti ne daju nikakav odgovor. Nikome ne smeta poruka ‘žao nam je, niste dobili posao’. Nema isprike za izostanak povratne informacije.
Većina selekcijskih postupaka prilično je bezlična
Za aktivnost koja se u suštini svodi na međuljudske odnose, osobnost i ‘prikladnost’, moja iskustva uglavnom su bila ‘elektronska’, bez ikakvog osobnog kontakta. Ispitivači, kako u agencijama za regrutiranje tako i u tvrtkama, propuštaju dragocjene prilike kako bi saznali što više o svojim kandidatima.
Čekanje na povratnu informaciju je užasno. Čekanje da zazvoni telefon, kako biste saznali jeste li ‘u igri’ ili ne. Posebno kada ne znate kada biste uopće mogli očekivati odgovor. Ako ljudima kažete da ćete ih kontaktirati do određenog roka, onda tako i učinite. Ako vas je nešto u tome spriječilo, obavijestite kandidate.
Najgora stvar?
Odlazak na intervju za posao koji stvarno jako želim. I tada ga tvrtka povuče. Znam da uvijek nešto može iskrsnuti; promijene se okolnosti u poslovanju i ponekad je to nemoguće izbjeći. U mom slučaju, razlog je bio opravdan. Ali ne biste trebali stupiti na tržište rada, tražiti od kandidata da poštuju rokove, ulože trud i volju, ako niste 100% sigurni da ćete zapošljavati. Uredu je reći nekome da ne odgovara profilu traženog kandidata. Ali reći nekome da se tvrtka predomislila po pitanju zapošljavanja, šteti ugledu vašeg brenda. Izbjegavajte to pod svaku cijenu.
Ja sam svoj novi posao dobila preko agencije koja se bavi regrutiranjem i koja je odlično odradila svoj posao. No, evo prave istine. Udovoljili su, a čak i premašili moja očekivanja, djelomično i zato jer ta očekivanja nisu bila visoka. Kasnije sam razgovarala s drugim posloprimcima i njihovo općenito mišljenje bilo je da ne vole ići agencijama, niti im se posebno sviđaju ljudi koji tu rade i koji bi im trebali pronaći posao. Imali su osjećaj da nemaju previše mogućnosti prilikom izbora posla. To je tužna spoznaja za HR industriju, ali mala je šansa da će se promijeniti dokle god aktivnost traženja posla ostaje bazirana na slučajnostima i vođena zakonitostima prodaje. Ne želim ovaj tekst pretvoriti u kritiku agencija, ali moram reći da agencija, preko koje sam pronašla posao, nije učinila ništa posebno, novo ili inovativno kako bih ja pronašla posao. Naprosto su učinili sve što sam ja, kao kandidatkinja, očekivala da naprave.
Djelatnik u agenciji:
- Redovito me obavještavao. Čak i ako je to podrazumijevalo kratak tekst o tome da nema nikakvih novosti za mene.
- Poslao mi je dosta korisnih informacija o kompaniji. Da, ja sam to mogla pronaći i sama, ali lijepo od njega što mi je olakšao život.
- Razgovarao je sa mnom uživo, ne samo preko mailova.
- Informirao me na vrijeme i dovoljno detaljno, a razgovarao je sa mnom i nakon odrađenih razgovora za posao.
- Izašao je u susret mojim očekivanjima po pitanju toga kada mogu očekivati povratnu informaciju.
- Također me preporučao dobrim klijentima. Nije postojao rizik da će djelovati neprofesionalno zato jer sam ja odbila ponuđeni posao, budući da je konstantno provjeravao moj interes tijekom samog procesa traženja posla.
Kako sam rekla, ništa novo, ništa posebno. Ali ostao mi je osjeća da vrijedim kao kandidat. Neovisno o tome jesam li dobila posao ili ne, nastavljala sam surađivati s tom osobom i od tada ga preporučam svim drugim kandidatima.
Kada date agenciji da preuzme ulogu, predajete joj velik dio svog iskustva kao tražitelj posla.
Pitate li ikada svoje kandidate kako im je bilo na nekom razgovoru?
Tvrtke bi se ponekad trebale staviti na mjesto svojih kandidata i dobro promisliti o tome kakav je osjećaj prijaviti se na oglas za posao u njihovoj kompaniji te redovito provjeravati da li agencije za regrutiranje na dobar način prezentiraju njihov brend.
Gemma Reucroft
