Imam 32 godine i bila sam na oko 8 razgovora za posao. Inače sam po struci ekonomist, smjer računovodstvo. Ono iskustvo koje me najviše naučilo i koje mi je ostalo u najljepšem pamćenju je bilo prije nekih 5 godina.
Oglas je bio na jednom od portala, moguće da je bio i vaš u pitanju, i nakon poslanog životopisa, primila sam prvo mail da su zaprimili moju prijavu. To je već bio lijep znak. Nakon neka 3 tjedna, nazvali su me, uljudno se predstavili i pitali jesam li i dalje zainteresirana jer bi me vrlo rado upoznali. Gospođa koja me nazvala je ujedno dala sve potrebne informacije (adresa, upute za parking, kat, i slično) mada sam i to sama mogla saznati putem interneta, ali i to je lijep znak pažnje i profesionalnosti.
Zatim je uslijedio razgovor za posao. Zamolili su me da pričekam 10 minuta duže jer se sastanak odužio i mada bi u toj situaciji već neki kandidati frknuli nosom, meni to nije bio problem jer je bilo slučajeva da su me pustili da čekam i po 20 minuta bez ikakvog upozorenja ili isprike. Razgovor koji je uslijedio zaista je bio razgovor, a ne puko ispitivanje informacija iz životopisa. I moram posebno pohvaliti da je svako postavljeno pitanje bilo na mjestu. Očito se tu radilo o osobi koja je i bila educirana za to.
Ne sjećam se točno, ali rekla bih da je sve trajalo nekih pola sata. Nakon tog razgovora javili su mi se nakon nekog kraćeg vremena i poslali mi zadatak za riješiti, koji su mi prethodno najavili na razgovoru.
Nažalost, tada nisam imala dovoljno iskustva i taj me zadatak eliminirao, no svejedno pamtim to kao lijepo iskustvo. Nakon što su primili moj rad i proučili ga, povratno su me nazvali i objasnili da ga nisam uspješno položila. Još smo i popričali nekoliko minuta kako bi mi ukazali na greške.
Stoga se nadam da će vaša inicijativa zaživjeti i da će biti više ovakvih poslodavaca.
(M.O.)
