Sukladno odredbama članka 61. Zakona o radu, puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno. Svaki sat radnog vremena iznad navedenih 40 sati predstavlja prekovremeni radi koji poslodavac mora platiti kroz povećanu plaću.
Pitanje;
Molio bih tumačenje sljedeće odluke poslodavca: Redovno radno vrijeme u tvrtki za koju radim je od 8:00 do 16:00. Ukoliko zakasnim na posao, npr. dođem u 8:01, da bih nadoknadio to kašnjenje moram ostati na poslu do 16:30! Istovremeno, ako dođem na posao u 8:29, penali su isti, moram ostati do 16:30. Je li to skladu s trenutnom zakonskom regulativom? Još jedno pitanje: je li Vrhovni sud donio presudu u kojoj stoji da se i vrijeme provedeno na putu do posla i nazad računa u radno vrijeme?
Odgovor;
Sukladno odredbama članka 61. Zakona o radu, puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno. Svaki sat radnog vremena iznad navedenih 40 sati predstavlja prekovremeni radi koji poslodavac mora platiti kroz povećanu plaću. U vašem slučaju poslodavac je vjerojatno odredio posebnom odlukom ili pravilnikom da radnik koji ne počne raditi s početkom radnog vremena mora ostati raditi duže; međutim, način na koji je to odredio poslodavac nije u skladu s odredbama Zakona o radu, iz razloga što početak rada u 8:01 h ne može završiti u 16:30 h, već samo u 16:01 h. Svaki rad nakon 16:01 h bi mogao predstavljati prekovremeni rad radnika.
Što se tiče vremena provedeno na putu do posla i natrag tj. da bi isto predstavljalo radno vrijeme radnika, ne postoji presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja bi takvo što potvrdila. Naprotiv, tako provedeno vrijeme ne predstavlja radno vrijeme.
