Velik broj poslodavaca i dalje ne odgovara na otvorene molbe i ne daje feedback odbijenim kandidatima.
Nije izdvojen slučaj gdje se potencijalni posloprimci žale na muk koji nastaje u komunikacijskom kanalu. Povratna informacija nakon izvršene prijave za posao počela je ponekad biti dijelom tzv. employer branding strategije, a trebala bi se, ni manje ni više, nego podrazumijevati.
Problem je naime još dalekosežniji, a čini se da se na ovoj prvoj crti očituje i nerazumijevanje biznisa. Kako kaže istraživanje Talent Adorea 80-90 posto kandidata za posao kaže da pozitivno ili negativno iskustvo utječe na promjenu mišljenja o toj kompaniji.
U tom slučaju, prevedeno, riječ je o kupcima koje svojom HR strategijom možete ili dobiti ili izgubiti.
Bilo je samo pitanje trenutka kada će o ovom problemu početi netko pričati, a to se i desilo prošle godine kada se na taj korak usudila Trogiranka Katarina Dropulić.
Na poslovnoj društvenoj mreži LinkedIn prikazala je realnu sliku koja se dešava tijekom selekcijskog procesa. Posao je tražila od veljače do studenog, poslala je preko 100 prijava za posao, a odgovor dobila tek od 20-ak poslodavaca i tvrtki. U njene objave uključili su se svi, od posloprimaca, stručnjaka za ljudske resurse pa sve do poslodavaca.
Vidjelo ih je preko 150.000 ljudi, a uz dobronamjerne komentare, do nje su dolazili i komentari kako će si time zatvoriti vrata. Međutim, kako ističe naša sugovornica, odustajanje nije bilo opcija, a nakon gostovanja u nekima od medija, stigli su joj i prvi upiti za suradnje koje je pretočila u pokretanja vlastita biznisa.
“Jako često čitam savjete mladima vezane uz zapošljavanje, od onih kako sastaviti prijavu i životopis do onih kako se ponašati na razgovorima, no ne postoji nijedan članak o tome kako se potencijalni poslodavac treba ponašati prema zaposleniku, kako sastaviti transparentan i jasan oglas i na koji način koncipirati i provoditi cjelokupan selekcijski proces…
Krajnje je vrijeme da se loše poslovne prakse na ovim prostorima prestanu primjenjivati i uzimati zdravo za gotovo. Svaki odnos, bio on privatan ili poslovan ima jedan uvjet kao pokazatelj uspješnosti, a on je dvosmjerna komunikacija. Taj dio je jedan od problematičnijih i to je ono što odmah moramo mijenjati. Jedna strana može dati sve od sebe, ali ako je s druge strane muk, od toga nema ništa”, objasnila je Katarina Dropulić.
Otvorila je Pandorinu kutiju
Kako i sama ističe, objavama na LinkedInu otvorila je Pandorinu kutiju, a problemi prilikom zapošljavanja sežu još jedan korak dalje. Među 20-ak pristiglih odgovara, Katarina je u nekoliko navrata pozvana u daljnje krugove. Tu je uočila novi problem, a odnosio se i na samo testiranje za koje se čini da i nije najtransparentnije rješenje.
“Testiranja su još jedan dio o kojem moramo početi pričati i progovarati jer kandidati i njihova rješenja i ideje nisu dovoljno zaštićeni i podložni su zloupotrebi. Radim u kreativnoj industriji i sadržaj testova je veoma opsežan, detaljan, zahtijeva se izrada kompletnih projekata i strategija koje se tiču problematike tvrtke i njihovih klijenata.
Kao osoba koja želi pokazati svoje znanje i vještine, gubila sam po par dana, izrađivala sve traženo nakon čega ne bih dobila nikakav feedback. Od par poslodavaca sam dobila odgovor da su selekcijski postupak odgodili ili zatvorili, da sam prekvalificirana i slično. Uočila sam jedan izrazito veliki problem, a to je da mnoge tvrtke upravo testiranja koriste da bi besplatno dobili ideje i gotove projekte koje kasnije koriste i predstavljaju kao svoje.
Par puta sam uočila vlastite ideje i tekstove na web stranicama i društvenim mrežama tvrtki u kojima sam aplicirala za poslove netom nakon poslanih rješenja.. To je ono što vas posebno zaboli jer dok se vi lomite i besplatno konstantno dajete svoje znanja u nadi da ćete dobiti posao, netko drugi od njih već profitira”, dodala je Dropulić, prenosi Poslovni dnevnik.
O važnosti davanja povratne informacije upitali su i Sandra Kraljevića, psihologa i vlasnika tvrtke Mind Lab koja se bavi upravo razvojem potencijala i osobne i organizacijske izvrsnosti. U tom slučaju, može dati dualnu perspektivu, a kako objašnjava Kraljević, naglasak na zadržavanju slike biznisa izrazito je važan za bilo kakvu poslovnu održivost.
“Ono što je važno naglasiti jest da su istraživanja pokazala da je nedobivanje pravovremene povratne informacije o rezultatima selekcije jedan od tri glavna razloga koji izravno narušavaju brend poslodavca (engl. employer branding).
Tada se uvelike smanjuje vjerojatnost da se taj kandidat ponovno prijavi na neku poziciju u toj kompaniji, te se povećava vjerojatnost da svoje ‘loše’ iskustvo s kompanijom podijeli s drugim ljudima s kojima je u kontaktu, čime se loš brending kompanije može širiti gotovo pa eksponencijalno”, rekao je vlasnik tvrtke Mind Lab Sandro Kraljević.
Ovaj problem možda ne bi bio toliko dalekosežan da postoji zakonska regulativa, međutim kako nam objašnjavaju iz Hrvatske udruge poslodavaca Zakon o radu se ne oslanja na ovaj tip aktivnosti.
Prijave kao stres
“Unatoč tome što ne postoji zakonska obveza poslodavca o davanju povratne informacije kod prijave za posao, smatramo kako je isto svakako dobra praksa jer su prijave za posao često stresne za tražitelje posla. Također, time ostaju i ‘otvorena’ vrata za ponudu u dogledno vrijeme za neku drugu poziciju kod poslodavca umjesto one na koju se kandidat prijavi”, nadodaju iz HUP-a.
Taj stresan period za Katarinu je u ovom trenutku iza nje, a završio je otvaranjem vlastitog obrta naziva PRogress MEDIA. Cijelo prošlogodišnje iskustvo zaokružila je malom agencijom, a da joj je u tome pomogao i iskorak na LinkedInu, uopće ne dvoji.
Na svojem primjeru dala je put mnogim ljudima koji će se naći u ovakvoj ili sličnoj situaciji, no je li s obzirom na nametnuta davanja to najbolje rješenje, ne možemo biti sto posto sigurni. Međutim, njeno zadovoljstvo glavna je mjera.
“Potrebno je maknuti stigmu da poslodavac bira radnika, biramo jedni druge. Moja inicijativa bila je poticaj mnogim mladim zaposlenicima, ali i poduzetnicima da razmisle o dosadašnjem procesu zapošljavanja, pokrenu teme o manjkavosti sustava, ali i da poduzmu konkretne akcije. Kako ćemo zadržati mlade i potaknuti ih da daju najbolje od sebe? Tako da im pružimo isto”, zaključila je Dropulić.
Izvor: Poslovni dnevnik
