Direktiva, koja su sve države članice EU morale prenijeti u svoja nacionalna zakonodavstva do 2. kolovoza prošle godine, određuje minimalna prava koja omogućuju usklađivanje rada s obiteljskim obvezama.
Kako bi se pravo na ravnotežu između poslovnog i privatnog života zaštitilo u svim državama članicama, Europska komisija odlučila je nastaviti s postupcima te čak 11 država članica poslala obrazložena mišljenja jer je ih nisu na vrijeme obavijestili o nacionalnim mjerama kojima se u potpunosti prenose pravila kojima se uspostavlja spomenuto pravo na ravnotežu.
Naime, EU je donio niz zakonodavnih akata kojima se za građane EU-a uvode minimalna prava koja omogućuju kombiniranje rada s obiteljskim obvezama, a među njima je i ‘Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života‘. Direktiva je povezana s europskom strategijom za skrb, kojom se nastoji svima u Europskoj uniji omogućiti pristup kvalitetnoj i cjenovno pristupačnoj skrbi te poboljšati položaj primatelja i pružatelja formalne i neformalne skrbi, objavio je Lider.
No, direktiva je donesena još 2019., a države članice morale su je prenijeti u svoje nacionalno pravo do 2. kolovoza 2022. Prošle godine u rujnu Komisija je uputila službenu opomenu čak 19 država zbog ‘neobavješćivanja‘ o mjerama za prenošenje predmetne direktive u nacionalno pravo.
Nakon analize njihovih odgovora Komisija je utvrdila da Direktiva još nije u potpunosti prenesena u 11 država članica te je stoga odlučila poduzeti idući korak u postupcima zbog povrede prava i uputiti obrazloženo mišljenje Belgiji, Češkoj, Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Cipru, Luksemburgu, Austriji i Sloveniji. Te države članice sad imaju dva mjeseca da poduzmu mjere za usklađivanje s obrazloženim mišljenjem. U protivnom Komisija može Sudu Europske unije uputiti predmete protiv njih.
Bolji uvjeti za roditelje i pružatelje skrbi
Inače, Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života prekretnica je za zaposlene roditelje i pružatelje skrbi, navedeno je u priopćenju. Naime, u njoj se utvrđuju minimalni standardi za prava na dopust kao što su očinski i roditeljski dopust te dopust za pružatelje skrbi. Njome je osigurano je pravo na traženje fleksibilnih radnih uvjeta za roditelje i pružatelje skrbi.
Cilj direktive je poboljšati ravnotežu između poslovnog i privatnog života za svakoga te roditeljima i pružateljima skrbi omogućiti da se lakše nose sa svojim odgovornostima.
Konkretno, Direktivom se predviđaju sljedeća prava:
- Očinski dopust prema kojem očevi imaju pravo na barem deset radnih dana očinskog dopusta u vrijeme rođenja djeteta. Naknada tijekom očinskog dopusta mora biti barem jednaka onoj koja se prima tijekom bolovanja.
- Roditeljski dopust na koji ima pravo svaki roditelj u trajanju od barem četiri mjeseca, od čega su dva mjeseca plaćena i neprenosiva. Roditelji mogu zatražiti korištenje tog dopusta u fleksibilnom obliku: u punom ili nepunom radnom vremenu ili u segmentima.
- Dopust za pružatelje skrbi kojim im se omogućuje pravo na barem pet radnih dana dopusta za pružatelje skrbi godišnje.
- Fleksibilni radni uvjeti kojima svi zaposleni roditelji s djecom do osam godina starosti i svi pružatelji skrbi imaju pravo zatražiti skraćeno radno vrijeme, fleksibilno radno vrijeme i fleksibilnost na mjestu rada.
Izvor: lider
