U prva četiri mjeseca ove godine izdano je 54.592 izdanih dozvola za rad.
Prema podacima MUP-a, prošle je godine izdano 124.121 radna dozvola, godinu prije toga 81.995 dozvola. Kada se gleda 2018., ispada da je ljetos u Hrvatskoj zaposleno gotovo četiri puta više stranih radnika nego tada.
Samo u prva četiri mjeseca ove godine bilo je 54.592 izdanih dozvola za rad. Gledajući da je većina dozvola bila za nova zapošljavanja, lako bi se moglo dogoditi da se do kraja godine, dosegne rekord broja strane radne snage u zemlji.
Konobare za 800 eura, za 700 rade na dostavi
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, najtraženiji su radnici u ugostiteljstvu, na građevini, ali i na dostavi. Prosječne im se neto plaće kreću od 700 eura za dostavljače, 800 za konobare, 750 eura za radnike visokogradnje - koji su najtraženije zanimanje u ovoj godini.
Iako još uvijek većina radnika dolazi iz zemalja u okruženju, raste broj stranih radnika iz Nepala, koji su na trećem mjestu po broju izdanih dozvola, a sve je više i radnika iz Indije, sa Filipina, iz Bangladeša i Turske.
Sindikalisti upozoravaju da im, uz očite niske plaće, hrvatski poslodavci često nude i loše radne uvjete, kršenje radničkih prava i lošu zaštitu na radu, prenosi 24 sata.
Tomislav Kiš iz Novog sindikata upozorava da se na njihove probleme može gledati dijeleći ih na dvije kategorije poslodavaca kod kojih rade.
“U jednoj su oni koji rade u normalnim firmama koje su pokrivene odredbama Zakona o radu, a druga kategorija su dostavljači koji rade za agregatore - tu vlada kaos”, govori navodeći da se osobno uvjerio da u nekim slučajevima postoje oblici klasičnih robovlasničkih odnosa i trgovine ljudima.
"Radnici koji rade za agregatore su u izuzetno ucijenjenom položaju. Oni plaćaju takse agencijama koje ih uvoze - po informacijama s terena, Indijci oko 7 tisuća eura, Nepalci po 10 tisuća eura. Za razliku od Nepalaca kojima u tome pomaže država, u Indiji ljudi se zadužuju hipotekarnim kreditima, kod kamatara, i taj koji dođe u Hrvatsku svojim ih radom otplaćuje”, govori Kiš.
Tvrdi da su ti radnici često zloupotrebljavani, u što se i osobno uvjerio kod grupe ljudi koja je radila dva posla - ujutro su bili na građevini, od 7 do 3, a popodne ih je njihov poslodavac iznajmljivao agregatu, pa su u dostavi radili do navečer.
"I za taj dio dostave, najčešće ne bi dobili ništa”, svjedoči.
Kada je riječ o sektoru graditeljstva, u kojemu je zaposlen najveći broj stranaca, glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske Domagoj Ferdebar ističe da tu već sada oko 40 posto ukupne radne snage čine strani radnici.
Njegov sindikat aktivno informira radnike o njihovim pravima i obilazeći gradilišta dijele letke prevedene na osam jezika o odredbama granskog kolektivnog ugovora.
Prema iskustvu s terena, uz ogradu da uvjeti rada ovise o pojedinom poslodavcu, kaže da je dio stranih radnika u graditeljstvu prolazi bolje, a dio lošije.
Uglavnom jednake plaće kao domaći radnici imaju oni zaposleni u već postojećim firmama, gdje postoje sindikati, i gdje su već otprije zaposleni domaći radnici. S druge strane, raste broj građevinskih tvrtki koje isključivo zapošljavaju strane radnike, koji uglavnom radi do iscrpljenja za minimalnu ili neznatno veću mjesečnu plaću.
“Ima situacija svježe otvorenih firmi koje isključivo zapošljavaju strane radnike. Po prosjecima plaća, u tim firmama, vidi se da one teže ka minimalcu, što se može zaključiti iz pregleda njihovih financijskih izvještaja”, ističe Ferdebar.
Među češćim kršenjima radničkih prava, ističe da su strani radnici vrlo malo upoznati s odredbama zaštite na radu i da mnogi dolaze na gradilište, a da gradilišta nikad prije nisu vidjeli.
Unatoč svim problemima s kojima se suočavaju, Kiš ističe kako sami strani radnici nerado govore o svojim problemima i ne pristaju da s time izlaze u javnost.
Boje se da će ih prepoznati njihovi agregatori i da će ih se skinuti s aplikacija, govori, dok drugi sindikalist ističe da je unatoč aktivnom pristupu i dalje izuzetak da se strani radnici uključuju u sindikate.
Izvor: hina, 24 sata
