Mnogi smatraju kako je znanje jedina dugoročno održiva konkurentska prednost nacija.
I najbogatije nacije, poput zaljevskih zemalja, svoje bogatstvo pretaču u znanje. Nacije bez značajnih prirodnih resursa, a koje su se uspele visoko na ljestvici blagostanja i ugleda – kao Finska, Irska i Singapur – učinile su to na osnovi ulaganja u znanje.
Na razini poduzeća pak, danas se uglavnom razumije da je ulaganje u ljudske resurse jedina dugoročno održiva konkurentska prednost. Najbolje tvrtke – primjerice globalno Microsoft, IBM, Google, General Electric, Toyota, a u Hrvatskoj Ericsson Nikola Tesla, Siemens, Carslberg, VIPnet ... – održavaju se na vrhu kvalitetnim upravljanjem ljudskim resursima.
Poduzeća stoga moraju ulagati u sve kompenente upravljanja ljudskim resursima: regrutiranje, edukaciju i razvoj, motivaciju i nagrađivanje i strategiju i leadership.
Međutim, što pojedinac može učiniti za sebe, kako bi si osigurao dugoročnu konkurentnu prednost na tržištu rada? Klasični odgovor je: ulagati u znanje. Ipak, u današnjem brzom i često zbunjujućem svijetu racionalno se je zapitati: treba li zaista i isplati li se,,ulagati u znanje?
Teško je izmjeriti vrijednost svake pročitane knjige ili apsolviranog tečaja, ali vrijednost formalne edukacije donekle možemo izmjeriti. Naime, tijekom srpnja i kolovoza 2005. MojPosao je proveo veliko istraživanje o visini plaća ("salary survey") u Hrvatskoj, na verificiranom uzorku od preko 7.000 ispitanika. Iako je istraživanja bilo usmjereno prvenstveno nalaženju parametara plaća za nekih 150 tipskih radnih mjesta, dobiveni su i mnogi općeniti rezultati. Kao primjerice o visini plaće ovisno o stručnoj spremi.
Prvo i najstandardnije pitanje koje nam se nameće je: vrijedi li studirati? U današnje vrijeme mnogi poslodavci za mnoga radna mjesta više ne zahtijevaju formalne kvalifikacije. Ipak, analize pokazuje da je završetak studija i stjecanje visoke stručne spreme vrlo isplativo. Naime, naša istraživanja pokazuju kako radnik s VSS ima u prosjeku 42,5% veću plaću od onoga sa SSS. Što to konkretno znači za ulaznika u radnu snagu s napunjenih 18 godina? Treba li početi raditi ili propustiti 5 godina zarade – koliko je normalno vrijeme studiranja za aktivne studente – ulažući u znanje i stručnu spremu? Pretpostavimo sljedeće: početna mjesečna neto plaća radnika sa SSS je 3.000 kn, a s 5% doprinosa u II mirovinski stup to je dodatnih 150 kn, odnosno ukupno 3.150 kuna. Sva ostala davanja – uključivo I mirovinski stup i zdravstveno osiguranje tretirajmo kao ekvivalent poreza, znači nešto od čega radnik nema direktne koristi. To znači da SSS ulaznik u radnu snagu prve godine zaradi neto oko 38.000 kuna.
Za dugoročne izračune nužno je izgraditi financijski model. Iako su ovi modeli uglavnom vrlo složeni, pojednostavimo ga ovdje maksimaln: neka je dugoročna realna stopa rasta BDP 4%, pretpostavimo da je plaća prociklička varijabla i da raste realno oko 6% godišnje, te da je inflacija nešto niža od 4%. Pretpostavimo da je diskontna stopa – stopa s kojom treba diskontirati financijske tokove u budućnosti da bi se dobila njihova sadašnja vrijednost jednaka 10%. To upravo znači da ako plaća od npr. 3.200 kn raste 10% nominalno iduće godine – realni rast od 6%, uvećan za inflaciju – njena sadašnja vrijednost je upravo 3.200 kuna. Prosječni osamnaestogodišnjak sa SSS koji počne danas raditi u idućih će pet godina zaraditi neto 189.000 kn sadašnje vrijednosti. Međutim, ako se u potpunosti posveti studiju, dakle ne radi honorarano za vrijeme studija – u idućih pet godina neće zaraditi ništa. Međutim, njegova plaća će u prosjeku biti 42,5% veća nego da je ostao sa SSS, dakle u sadašnjim kunama, oko 54.000 kn godišnje, ili 17.000 kn godišnje više.
Nakon 12 godina rada nadoknadit će razliku od propuštenih zarada za vrijeme studija, i do kraja radnog vijeka – pretpostavimo da ide u mirovinu sa 60 godina, zaradit će oko 2 milijuna kuna, mjereno u vrijednosti sadašnjih kuna, ili oko 400 tisuća kuna nego da nije studirao.
Ukupno, osim blagodati studentskog života i vjerojatno zanimljivijeg posla, završenom studentu je svaka godina studija donijela profit od oko 80.000 kuna.
Grafikon 1.
Ukupna neto primanja
(Za povećanje kliknite na sliku)
Znači, čak i za one misle da si ne mogu priuštiti studij, umjesto uzimanja kredita za novi automobil, daleko je isplativije uzeti kredit za pet godina studiranja – u visini pet godina propuštenih plaća.
Što je sa višom stručnom spremom? Naše istraživanje pokazuje da radnici sa VŠS imaju svega 14,7% veću plaću od onih sa SSS. Dakle, poslodavci ih tretiraju daleko više kao SSS, nego kao VSS! Da ne ulazimo u detalje financijskih izračuna, ako pretpostavimo prosječno vrijeme studiranja za VŠS od 3,5 godine, slijedi da se to ulaganje vrati tek za 21 godinu rada. Tijekom cijelog radnog vijeka VŠS radnik zaradi svega 120.000 kn sadašnje vrijednosti više od SSS radnika, te svaka godina studija donosi profit od oko 34.500 kuna. Znači, ako studirate, studirajte za VSS, a ne VŠS!
Stjecanje VSS, osim nevedenih prednosti, ima još jednu visoko vrijednu opciju: upis MBA studija, koji se sa SSS ne može upisati.
Naime, naše istraživanje pokazuje kako radnik s MBA u Hrvatskoj ima 140% veću plaću od onoga sa SSS, odnosno 68,3% od onoga sa VSS! Pretpostavimo sada da prosječni radnik sa VSS i pet godina staža ima 6.000 kuna neto primanja (uključivo davanja u II mirovinski stup). Sadašnja vrijednost svih njegovih neto primanja u idućih 37 godina – do napunjenih 60 godina života – je 2,7 milijuna kuna. Upiše li on jedan od boljih executive MBA studija – MBA studij uz rad – što znači da nije propustio zaradu za vrijeme studija, to će ga nakon poreznih odbitaka, koštati 120.000 kuna godišnje. Skupo, ali jedna od njegovih najboljih investicija u životu. Naime 5 godina nakon završetka studija, kroz povećane plaće će ovu investiciju u cjelosti vratiti! Ukupno, tijekom 37 radnih godina, počevši od danas, sadašnja vrijednost svih njegovih primanja će biti oko 4,2 milijuna kuna. To znači da će investicija od 2 godine studija i 240.000 uloženih kuna donijeti čisti profit od oko 1,5 milijuna kuna!
Grafikon 2.
Neto primanja za VSS i MBA
(Za povećanje kliknite na sliku)
Ove računice su jednostavne, ali je malo vjerojatno da ih itko provodi. Ipak i poslodavci i radnici se slažu kako je znanje odlučujuća konkurentska prednost za pojedince i tvrtke. Naime, prema rezultatima drugog, nedavno provedenog istraživanja, čak 62% poslodavaca se "slaže" ili "donekle slaže" da je ulaganje u edukaciju radnika najisplativije ulaganje za tvrtku. Preko polovice poslodavaca smatra da ne ulažu dovoljno u edukaciju svojih zaposlenika, a preko 80% posloprimaca smatra kako njihovi poslodavci ne ulažu dovoljno u njihovu edukaciju.
Međutim, najzanimljivije je zvuči podatak kako bi čak 86% ispitanih radnika (od uzorka od 1.500) participiralo u trošku edukacije, kad bi njihov poslodavac platio ostatak – prosječnu bi participirali s nešto preko 30%!
Ovo pokazuje da postoji širok koncenzus oko vrijednosti formalne i neformalne edukacije. Kako je pak nedostatak znanja u Hrvatskoj očit, sve sastavnice su tu. Preostaje nam aktivirati katalizatore koji će omogućiti brži korak prema društvu znanja: s jedne strane uklanjanje blokada i neefikasnosti u postojećem sustavu formalne edukacije, a s druge napredak privatnog obrazovnog sektora.
Budući da u ovom području možda i najviše nedostaje poduzetnika širokog i dubokog dosega, država bi – kao što su to primjerice učinili Irska i Singapur – poticaje za razvoj sustava formalne i neformalne edukacije morala energičnije ugraditi u svoju strategiju.
(V.K.)
Izvor:
Lider
