Premda se o mobingu u Hrvatskoj prvi put progovorilo tek 2000., riječ je o modernoj temi o kojoj uglavnom svi imamo pojam, makar i maglovit. Mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.
Mobing je vrlo opasan, jer onome kome se događa ništa nije jasno: svi su oko vas, pa i onaj tko vas izravno zlostavlja (najčešće šef, a ponekad i kolega), ljubazni s vama, a rade vam iza leđa i vi to osjećate - objašnjava psihologinja, doc. dr. Nataša Jokić-Begić s Odsjeka za psihologiju, zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Mobing je posebno nezgodan jer udara na samopoštovanje - ističe, te nastavlja Kad vas počnu pretrpavati poslom ili vam ne daju da radite, kad vas izoliraju i prestanu pozivati na kavu, uvjereni ste da nešto s vama nije u redu i ne pomišljate da vas zapravo netko zlostavlja s namjerom da vas otjera s radnog mjesta, bilo zato što vas smatra viškom ili zato što vam je zavidan i ugrožen je vašom sposobnošću.
To je tek prva faza mobinga, iz koje se još relativno lako izvući. Ponekad je dovoljno, tvrdi diskutantica Ines na jednom od internetskih foruma, "ravno u glavu" pitati šefa što nije u redu. Stvari se obično srede kad pokažete ljudima zube - uvjerila se na osobnom primjeru.
Apsurd je da su žrtve mobinga obično zreli ljudi, fine strukture ličnosti, a njihovi zlostavljači osobe s poremećajem ličnosti koje trebaju stručnu pomoć. Na posljetku, međutim, žrtve moraju potražiti liječničku pomoć, a zlostavljači zlostavljaju dalje.
U drugoj fazi mobinga žrtva se počinje osjećati manje vrijednom na poslu, gubi ugled i pravo glasa. U trećoj postaje dežurni krivac za sve propuste i neuspjehe kolektiva. U četvrtoj se bori za opstanak, izgara na poslu. U petoj se razbolijeva od kroničnih bolesti, pada u depresiju, traži pomoć psihijatra, napušta posao ili se čak pokušava ubiti.
U bogatoj Švedskoj 10-20% samoubojstava uzrokuju problemi na poslu. Čak 25-30% posto žrtava mobinga oboli od posttraumatskog stresnog poremećaja, PTSP-a, koji se u nas povezuje isključivo s braniteljima, a možete ga zaraditi i na poslu. Glavobolje, nesanica, vrtoglavice, gastrointestinalne smetnje, osjećaj pritiska u grudima, nedostatak zraka, ubrzano lupanje srca, srčane tegobe, kožne promjene, agresivnost ili potpuna pasivnost, alkoholizam, samo su neki su od simptoma žrtvi mobinga.
Za Hrvatsku nema podataka koliko ima žrtava mobinga, ali, ako se može suditi prema golemom broju radnih sporova koji su pokrenuti u posljednjih sedam-osam godina, ima ga vjerojatno i više nego u Europi, koja također nije imuna na tu pojavu. U Finskoj je to 15% radnika, u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj 14%, u zemljama Europske unije prosječno 9 posto.
No, za razliku od Europe, u našoj se zemlji mobing mnogo manje prijavljuje. Prema istraživanjima, samo bi sedam posto radnika prijavilo poslodavca mjerodavnim ustanovama.
U nas se pod zaštitom na radu još podrazumijevaju kaciga i kuta, ali što je sa socijalnom zaštitom i pravom na zdravo radno okruženje? - upozorava saborska zastupnica Gordana Sobol, koja je lani pokrenula inicijativu za donošenje Zakona o sprečavanju mobinga, koji upravo priprema i čiji ulazak u saborsku proceduru najavljuje za lipanj.
Zakon ipak nije naš glavni problem - ističe prema članku 30. Zakona o radu mogli bi se procesuirati slučajevi mobinga, ali se to ne događa. Nema sudske prakse, a to je nedopustivo - smatra Sobol i upozorava da je naša zemlja posebno osjetljiva na mobing, jer je u tranziciji.
(T.K.)
Izvor:
Vjesnik
