Tržište rada i njegovi akteri u 2005.

Tijekom 2005. godine MojPosao je proveo niz istraživanja o aktualnim pitanjima koja se tiču tržišta rada. Presjek svih istraživanja rezultira jedinstvenim uvidom u tržište rada u Republici Hrvatskoj.

Dobiveni rezultati istraživanja otkrili su nam visinu plaća po profesijama, ponudu i potražnju na tržištu rada, važnost profesionalne edukacije i edukativnih potreba te za kakve poslodavce volimo raditi. Doznali smo da Hrvatima plaća nije najvažnija odrednica zadovoljstva poslom, kakvi su Hrvatski manageri i kako prolaze žene na tržištu rada. Otkrili smo i najsretnija zanimanja, kolike božićnice očekujemo, što javnost misli o radu nedjeljom te koliko smo se spremni seliti zbog (boljeg) posla i pod kojim uvjetima.

Poslodavci prvog izbora

Istraživanjem "Poslodavci prvog izbora" saznali smo koji su najatraktivniji poslodavci za hrvatske posloprimce.

Dvije najpoželjnije su telekomunikacijske tvrtke (T-HT i VipNet), a među prvih 10 dominiraju banke. Vrlo visoko su pozicionirane i Agrokor, INA, Pliva, Micorosoft, Coca Cola, HEP i Ericsson. Ipak, zbroje li se svi koji su za poslodavca prvog izbora odabrali različita tijela državne i lokalne uprave, slijedi kako je najpoželjniji poslodavac i dalje – država:

Poslodavci prvog izbora

1.državna i gradska uprava
2.T-HT (T-Com, T-Mobile)
3.VIPNet
4.Agrokor, uključujući Konzum
5.PBZ
6.RBA
7.INA
8.Zagrebačka banka
9.Pliva
10.Microsoft
11.Siemens
12.Coca Cola
13.Hypo Alpe-Adria-Bank
14.HEP
15.Erste & Steiermärkische banka
16.Ericsson Nikola Tesla
17.Adris grupa
18.Lura
19.Podravka
20.HNB
Uspoređujući razloge atraktivnosti "države" kao poslodavca prvog izbora i vodećih privatnih tvrtki (Coca-Cola, Microsoft, Siemens, VipNet) pokazalo se kako je sigurnost radnog mjesta najvažniji razlog atraktivnosti "države" sa čak 51%, dok za privatne tvrtke sigurnost radnog mjesta gotovo nije bitna (4%). Atraktivnost privatnih tvrtki prvenstveno se krije u visini plaće i ostalim materijalnim beneficijama (33%), napretku u struci, vodstvu u gospodarskom sektoru i harmoničnim radnim odnosima.

U istraživanju je sudjelovalo preko 1800 ispitanika.

Struktura ponude i potražnje na tržištu rada

Gotovo svi poslodavci u Hrvatskoj koriste MojPosao kao glavni regrutacijski kanal. Stoga pregled "Ponude i potražnje na hrvatskom tržištu rada u Republici Hrvatskoj u 2005." uzima u obzir najvjerodostojnije konkretne podatke s tržišta rada. Analiza je obuhvatila preko 15.000 oglasa i 10.000 životopisa tijekom 2005.

U 2005. godini, ukupna potražnja za radnicima u odnosu na ponudu, bila je najveća u kategoriji "Trgovina, prodaja i marketing". U ukupnom broju oglasa tijekom 2005. čak 30,6% njih, odnosilo se na ovu kategoriju, a od ukupnog broja životopisa, samo 11,2 posto. Stoga indeks ponuda poslova i radnika u ovoj i dalje najdinamičnijoj grani hrvatskog gospodarstva, iznosi 272. Kategorije deficitarnih zanimanja (najveći omjer ponude i potražnje radnih mjesta) bile su i:

građevina i arhitektura (indeks od 172, računat na osnovu udjela oglasa među svim oglasima i udjela životopisa u svim životopisima)

turizam, ugostiteljstvo i prehrana (indeks od 125)

osobne usluge (130)

Kategorije izrazito suficitarnih zanimanja (najveći omjer ponude i potražnje radnih mjesta) tokom 2005. bile su:

pravo (indeks od 46)

obrazovanje i briga o djeci (46)

promet i transport (57)

ekonomija (60)

dizajn i umjetnost (68)

Najdinamičnije kategorije (u kojima je, dakle, likvidnost radne snage najveća) su tijekom 2005. bile:

trgovina, prodaja i marketing (30,6% svih oglasa)

ekonomija (10,7% svih oglasa)

računarstvo i Internet 10,6% svih oglasa)

strojarstvo i elektrotehnika (9,9% svih oglasa).

Neke od njih bile su ujedno i kategorije u kojima je najteže pronaći (dobar) posao zbog istovremeno velike ponude zaposlenika.

Indeks tržišta rada (ITR)

Indeks tržišta rada (ITR) MojPosao računa već gotovo tri godine, anketirajući poslodavce i posloprimce o njihovim očekivanjima na tržištu rada. U studenom 2005. ITR je već četvrti kvartal za redom bio u padu.

Iako je podindeks za poslodavce u studenom opet bio u laganom porastu, značajni pad optimizma kod posloprimaca uzrokovao je ukupni pad Indeksa tržišta rada. U studenom je 64,1% posloprimaca smatralo da su im izgledi za nalaženje boljeg posla vrlo dobri, dobri ili osrednji, što je 4,1 p.p. manje u odnosu na treći kvartal 2005. godine, te čak 10,6 p.p. manje u odnosu na drugi kvartal 2005. godine. Prema rezultatima ITR u studenom, 68,5% poslodavaca namjerava povećati broj zaposlenih, što je za čak 8,2 p.p. više u odnosu na kolovoz kada je 60,3% anketiranih tvrtki odgovorilo pozitivno na ovo pitanje.

U studenom, 54,5% poslodavaca smatralo je kako će u idućem razdoblju morati povećavati plaće barem brzinom kojom su ih povećavali u proteklom. Od 68,5% poslodavaca koji će povećati broj zaposlenih u idućih 12 mjeseci, većina će to učiniti zbog rasta poslovanja (66,1%), dok je na drugom mjestu premali broj radnika za postojeće poslovanje (30,4%), nakon čega slijedi restrukturiranje i dr. (3,5%).

Restriktivne odredbe kao zapreke zapošljavanju

Istraživanje "Restriktivne odredbe radnog prava kao zapreke zapošljavanju" ukazalo je na probleme zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je proveo MojPosao u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca, a uz pokroviteljstvo CBA Business School.

Svrha istraživanja je bila dobiti mišljenje poduzetnika i direktora tvrtki o tome koji su radni propisi prepreka poslovanju na način da otežavaju rast tvrtki i veće zapošljavanje, tj. vidjeti koje su mjere toliko restriktivne, da umjesto da štite radnike, zapravo otežavaju zapošljavanje.

Prema rezultatima, 73% poslodavaca koji su sudjelovali u istraživanju smatra kako je "Otkaz, postupak otkazivanja i definicija otkaznih razloga" značajna zapreka zapošljavanju, a 68% ih smatra kako je "Teret dokazivanja u slučaju spora" značajna prepreka. "Privremeno zapošljavanje - nemogućnost produženja na više od godinu dana" preprekom smatra 65% ispitanika, a 62% "Zaštićene kategorija radnika (velik broj kategorija)".
Slijede ostale kategorije:

60% "Privremeno zapošljavanje – ostale odredbe";

60% "Otkazni rokovi";

57% "Zaštićene kategorije radnika (ostale odredbe)";

57% "Radno vrijeme, prekovremeni rad i raspored i preraspodjela radnog vremena;

57% "Kaznene odredbe iz Zakona o radu";

54% "Definicija malog poslodavca".

Prema mišljenju poslodavaca, odredbe koje nisu izrazito velika prepreka zapošljavanju su : "Rad na određeno vrijeme" - 41% ispitanika u potpunosti ili djelomično složilo da je zapreka zapošljavanju, "Ravnopravnost sindikata" (41%), "Štrajk i lock-out, mirenje i arbitraža" (41%) te "Predstavništvo radnika u Nadzornom odboru" (38%).

Na kakvog ste se zaposlenika spremni kladiti?

Zanimljive rezultate je dalo i istraživanje "Na kakvog ste se zaposlenika spremni kladiti?", provedeno u travnju 2005.

Ono pokazuje kako poslodavci misle da hrvatskim zaposlenicima prvenstveno nedostaje proaktivnosti i samoinicijative.

[" target="_blank">

[" border=0 alt="Povećajte sliku">

Grafikon 1.
Koja znanja i stavovi nedostaju današnjim zaposlenicima?
(za uvećanje kliknite na sliku)

Nedostatak proaktivnosti kod zaposlenika posebno ističu velike tvrtke gdje su, čini se, zaposlenici skloni ponašati se po unaprijed zadanim "pravilima igre", ne pokazujući inicijativu za napretkom. Male i srednje tvrtke, kao kritiku današnjim zaposlenicima, posebno ističu neetično ponašanje, jer neprofesionalizam i "zabušavanje" pojedinaca izravno djeluju na poslovanje tvrtke u cijelosti.

Prema rezultatima istraživanja, poslodavci su spremni bez puno razmišljanja posao ponuditi osobi s odgovarajućim stavom, a motiviranost, proaktivnost, samoinicijativnost i radna etika osobine su koje poslodavci prepoznaju, cijene i nagrađuju.

Osoba izraženih interpersonalnih vještina (komunikativnost, tolerancija, timski rad) također će biti prepoznata i neki će poslodavci biti spremni "kladiti se" na nju. Vrlo su cijenjeni i vrhunski stručnjaci (znanje je najvažnije!), posebno u velikim tvrtkama gdje vrhunski specijalist u određenom području može u potpunosti doći do izražaja.

Profesionalna edukacija

Čak 77,1% zaposlenih u Hrvatskoj smatra da im je potrebna dodatna edukacija, a da im poslodavci to ne omogućavaju. Konkretno, 42,3% ih se izjasnilo kako im edukacija treba, a "poslodavac ne ulaže ništa", 20,8% smatra da poslodavac ulaže "značajno premalo", a 14,1% da poslodavac "ulaže ponešto premalo". Istraživanje o edukativnim potrebama i ponudi profesionalne edukacije na području Republike Hrvatske provedeno je na uzorku od 1.501 posloprimaca i 45 poslodavaca tijekom rujna i listopada.

U troškovima profesionalne edukacije, 83% zaposlenika sudjelovalo bi kad bi poslodavci u istu ulagali više! Štoviše, čak 35,8% zaposlenika bi, sudjelovalo s 50% ili više, dok bi u prosjeku zaposlenici sudjelovali s gotovo trećinom troškova, točnije 31,4%, samo kad bi poslodavac više ulagao u edukaciju.

Sljedeći podaci pokazuju za koje struke poslodavci smatraju da su njihovi zaposlenici "odlično" ili "vrlo dobro" svojim formalnim obrazovanjem osposobljeni za rad:

50% poslodavaca za tehničke struke;

65% poslodavaca za ostale inženjerske struke;

59% poslodavaca za ekonomiju - financije;

65% poslodavaca za ekonomiju – ostalo;

56% poslodavaca za telekomunikacijske struke;

33% poslodavaca za pravne struke.

Ovim istraživanjem došli smo i do gotovo alarmantnih podataka koji pokazuju neadekvatnost školskog sustava u RH. Sljedeći postoci pokazuju koliko zaposlenika smatra kako ih njihovo formalno obrazovanje nije u zadovoljavajućoj mjeri osposobilo ("nije ih dobro osposobilo" ili "više im je štetilo nego koristilo") za određene struke:

56% poslodavaca za administrativne pozicije;

47% poslodavaca za struke trgovačkog posredništva;

41% poslodavaca za ekonomiju - financije;

40% poslodavaca za upravna zanimanja;

35% poslodavaca za ekonomiju – ostalo.

Ovisi li zadovoljstvo poslom uglavnom o visini plaće?

Rezultati istraživanje o profesionalnoj edukaciji vrlo su zanimljivi u kontekstu istraživanja "Može li se zadovoljstvo platiti?", koje je provedeno na uzorku od gotovo 1.600 ispitanika.

Istraživanje ispituje stavove o važnosti pojedinih aspekata posla, o tome kako zaposlenici reagiraju na nezadovoljstvo, jesu li žrtve mobbinga te što očekuju u razvoju svoje karijere.

Prema tom istraživanju svega 7,2% ispitanika je "vrlo zadovoljno", a 28,4% njih "zadovoljno" svojim poslom. "Niti zadovoljno, niti nezadovoljno" je 27,1%, dok je čak 37,4% ispitanika "nezadovoljno" ili "vrlo nezadovoljno" svojim poslom.

Nezadovoljni zaposlenici svoje nezadovoljstvo izražavaju:

79% intenzivnim razmišljanjem o promjeni posla;

55% manjem ulaganju truda u posao;

32% ne mari za rezultate tvrtke;

22% "skraćivanjem" radnog vremena;

12% ne dijeljenju informacija;

12% sukobima s kolegama;

8% ne prihvaćanju novih zaduženja.

Suprotno uvriježenom mišljenju, plaća nije najvažnija odrednica zadovoljstva poslom. Konkretno, plaća, bonusi i ostale beneficije i nagrade utječu 14,3%, a mogućnost osobnog razvoja i razvoja kompetencija, te osjećaj ostvarenja svojih potencijala s 14,5% na zadovoljstvo poslom. Slijede mogućnost postizanja dobrih rezultata i priznanje za njih s 11,9%, odnos s kolegama i nadređenim s 12,7%, te kreativnost i sadržaj radnih zadataka 11,3 posto.

[" target="_blank">

[" border=0 alt="Povećajte sliku">

Grafikon 2.
Najzastupljeniji elementi mobbinga
(za uvećanje kliknite na sliku)

Iako se o mobbingu sve više priča, čini se da još uvijek ne postoji svijest o tome što mobbing zapravo jest. Iako se gotovo svi (93%) često ili ponekad susreću s nekim od elemenata mobbinga (ponižavanje i provociranje, isključenost i izoliranost, neargumentirane kritike, dodjeljuju se nemogući ili besmisleni zadaci i slično), tek 43% smatra da je nešto od toga zapravo aspekt mobbinga.

Nezadovoljan zaposlenik svoju radnu okolinu općenito promatra kroz "sive" naočale te je sklon negativno reagirati na ponašanja poslodavca (pod uvjetom da se ne radi o namjernom zlostavljanju) koje zadovoljan zaposlenik "prašta".

Među najčešćim situacijama zlostavljanja na poslu je dodjeljivanje besmislenih zadataka, osjećaj isključenosti i izoliranosti te izloženost neargumentiranim kritikama. Fizičko nasilje i seksualno zlostavljanje vrlo su rijetki, a rjeđe se događa i da se zaposleniku dodjeljuju opasni zadaci, da mu se oduzima oprema za rad i da se kontrolira njegov privatni život.

Visine plaća

Jedinstvenog istraživanje o visini plaća u Republici Hrvatskoj koje je MojPosao proveo na uzorku od 7.203 ispitanika dalo je odgovor o stvarnim plaćama prema na određenim radnim mjestima.

Za usporedbu, spomenuti ćemo samo neke od najviših iznosa koje primaju osobe na top pozicijama. Tako je u kategoriji "Financije, bankarstvo, fond management, računovodstvo i slično" najviša plaća "Direktora financija / financija i računovodstva". Prosječna mjesečna neto plaća za to radno mjesto iznosi 11.079 kuna, dok u IT industriji najveću plaću prima "Direktor IT poslova", 11.576 kuna, a prosječno najmanju "Web dizajneri", u iznosu od 4.177 kuna.

Sudionici istraživanja koji obavljaju funkciju "Direktora za ljudske resurse" primaju najvišu plaću u kategoriji "Ljudski resursi" prosječno 11.024 kune neto. U kategoriji "Prodaja, marketing i PR, briga o korisnicima" najvišu neto plaću u prosječnom iznosu 9.795 kuna, prima "Direktor marketinga".

[" target="_blank">

[" border=0 alt="Povećajte sliku">

Grafikon 3.
Razlika u prosječnoj visini plaća prema županijama
(za uvećanje kliknite na sliku)

Istraživanjem smo dobili uvid i u visinu plaća po županijama. Natprosječne neto plaće isplaćuju se u: Gradu Zagrebu (24,4% iznad prosjeka), Zagrebačkoj županiji (11,5% iznad prosjeka), Koprivničko-križevačkoj (6,1% iznad prosjeka), Požeško-slavonskoj (5% iznad prosjeka), Splitsko-dalmatinskoj (1,9% iznad prosjeka), Dubrovačko-neretvanskoj (1% iznad prosjeka), Istarskoj (1% iznad prosjeka) te Primorsko-goranskoj (tek 0,1% iznad prosjeka). U ostalim županijama, mjesečne neto plaće su ispod prosjeka. Među tim županijama, posebno se ističu Virovitičko-podravska (12,1% ispod prosjeka), Šibensko-kninska (15,5% ispod prosjeka) i Brodsko-posavska županija (22,1% ispod prosjeka).

Hrvatski manager: akter ili promatrač?

Selectio d.o.o. za upravljanje ljudskim resursima, u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca, proveo je istraživanje pod nazivom: "Hrvatski manager: akter ili promatrač?" na uzorku od 309 hrvatskih managera ispitivale su se osobne i profesionalne kompetencije te kompetencije vezane za upravljanje ljudima.

Trenutno najvažnije osobne kompetencije po mišljenju managera su: sposobnost suočavanja s promjenama, sposobnost širokog sagledavanja stvari te sposobnost i spremnost na učenje. Te će se kompetencije podjednako cijeniti u budućnosti, s nešto većim naglaskom na inovativnosti, kreativnosti i spremnosti za preuzimanje rizika.

Od profesionalnih kompetencija posebno se cijene: sposobnost donošenja odluka, organizacijske sposobnosti i sposobnost određivanja ciljeva. Većina hrvatskih managera smatra da će u budućnosti najvažnije postati dvije profesionalne vještine: sposobnost postizanja rezultata i sposobnost identifikacije novih poslovnih prilika.

[" target="_blank">

[" border=0 alt="Povećajte sliku">

Grafikon 4.
Relativna važnost kompetencija upravljanja ljudima sada i u budućnosti
(za uvećanje kliknite na sliku)

Najvažnije kompetencije vezane uz upravljanje ljudima su: motiviranje suradnika, sposobnost formiranja tima i sposobnost kreiranja dobrih međuljudskih odnosa. U budućnosti smatraju da će na važnosti dobiti kreiranje razvojnih planova ljudi i organizacije u cijelosti te sposobnost kreiranja zajedničkih ciljeva.

Božićnica

Prema rezultatima istraživanja provedenog u prosincu na skoro 300 zaposlenika, samo je 79% njih očekivalo božićnicu u 2005., što je 6% manje u odnosu na 2004. godinu.

Ispitanici su smatrali kako bi adekvatna božićnica u prosjeku trebala iznositi 2.330 kuna što je 75% više od prosječne božićnice koja se očekivala 2005. Naime, 50% ispitanika u 2005. je očekivalo božićnicu u prosječnom iznosu od 1.332 kune.
Uz božićnicu jedni dijele i poklone za djecu, a drugi i trinaestu plaću. Trinaesta plaća trenutno je privilegija zaposlenih u relativno malom broju, uglavnom stranih, tvrtki koje posluju u Hrvatskoj.

Zadovoljstvo poslom

U istraživanju o zadovoljstvu poslom je sudjelovalo gotovo 3.000 ispitanika.

Istraživanje je pokazalo kako prvo mjesto "najsretnijih zanimanja" dijele privatni poduzetnici i oni čiji je posao na različite načine vezan za dizajn (grafički, modni,...): njih čak 63% osjeća se sretno ili vrlo sretno tijekom svog tipičnog radnog dana. Blizu su i umjetnici sa 61% sretnih ili vrlo sretnih. Privlačna karijera marketinškog ili PR stručnjaka ipak nešto manje usrećuje sa 54% pravih sretnika.

Najmanje sretnih ima među arhitektima, s obzirom da se njih samo 15% osjeća barem sretno tijekom svog tipičnog radnog dana. "Najnesretnija zanimanja" su ono inženjera ili proizvodnih radnika: njih 32% osjećaju se nesretni ili vrlo nesretni tijekom svog tipičnog radnog dana.

Rad nedjeljom podijelio javnost

S prijedlogom Zakona o zabrani rada trgovina nedjeljom slaže se 44% građana Hrvatske, dok se 43% ne slaže s tim prijedlogom. Nešto više od desetine ispitanika (11%) niti se slaže niti se ne slaže, a 1% ispitanika nije upoznato s tim prijedlogom.

Pokazalo je to ispitivanje stavova o prijedlogu Zakona o zabrani rada trgovina nedjeljom, provedeno u prosincu na uzorku od preko 600 ispitanika. Rezultati pokazuju kako bi od 44% ispitanika koji se u potpunosti ili djelomično slažu sa zabranom rada trgovina nedjeljom, njih 71% podržalo rad nedjeljom kad bi se postojeći zakoni poštivali.

To znači da nije problem u zabrani rada nedjeljom kao takvom, nego u poštivanju zakona. Mnogi ispitanici smatraju kako zakone - budući da se ne poštuju, ili se djelomično poštuju - treba još postrožiti kako bi se kompenziralo njihovo nepoštivanje.

Od ispitanika koji rade nedjeljom: 45% uopće nije plaćeno za taj rad a 17% nije plaćeno više nego u "redovnom" radnom vremenu. Nedjeljni sati su u prosjeku plaćeni 21,5% više, a 86% zaposlenika pristalo bi raditi nedjeljom kad bi dobili u prosjeku 77% veću plaću po satu u odnosu na plaću u "redovnom" radnom vremenu.

Veliki dio ispitanika, njih 57%, smatra kako će stav pojedine političke stranke vezan uz rad nedjeljom utjecati na njihovu odluku na idućim izborima. Ovako veliki postotak pokazuje kako je zabrana rada trgovina nedjeljom u Hrvatskoj, trenutno jedno od gorućih pitanja.

Mobilnost radne snage u Republici Hrvatskoj

Rezultati istraživanja "Mobilnost radne snage", pokazali su kako je 79% ispitanika spremno promijeniti mjesto prebivališta zbog bolje poslovne prilike dok se 43% spremno preseliti zbog obavljanja istog posla, za istog poslodavca u drugom gradu.

Na preseljenje zbog boljeg posla, najspremnijima su se pokazali stanovnici Dalmacije (96%), Središnje Hrvatske (82%) Zagreb (78%) Istre i Primorja (76%) te Slavonije i Baranje (74%).

Pri tome, kao odredišta preseljenja najprivlačnije županije za preseljenje su redom: 10% Istarska, 9.8% Grad Zagreb, 9.2% Zagrebačka, 7.7% Primorsko-goranska, 7.4% Splitsko-dalmatinska. Najmanje privlačne su: 2.1% Virovitičko-podravska, 2.2% Sisačko-moslavačka, 2.2% Požeško-slavonska, 2.4% Ličko-senjska, 2.4% Brodsko-posavska županija.

[" target="_blank">

[" border=0 alt="Povećajte sliku">

Grafikon 5.
Glavni razlozi preseljenja radi posla
(za uvećanje kliknite na sliku)

Kao glavne razloge preseljenja ispitanici su navodili veću plaća ili dodatne financijske beneficije, bolju kvalitetu života, mogućnost osobnog razvoja i razvoja kompetencija, zanimljiviji posao, mogućnost hijerarhijskog napredovanja, bolje uvjete rada te bolje međuljudske odnose na poslu.

Istraživanje je proveo Selectio u suradnji s MojPosao i s Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP), a provedeno je na uzorku od tristotinjak ispitanika tijekom prosinca 2005.