Ako je suditi prema statistici i podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), Hrvatska bi se u nadolazećoj turističkoj sezoni mogla suočiti s prisiljenim uvozom radnika. I to vrtlara, pralja, konobara, kuhinjskih i konobarskih pomoćnika, slastičara, recepcionara, animatora itd.
Naime, dosad se u priobalnim, turističkim gradovima otvorilo čak 16.848 sezonskih radnih mjesta, među kojima su i spomenuta zanimanja, a interes je iskazalo tek 13.031 nezaposlenih.
Zanimanje za sezonski rad je, naravno, veće kod nezaposlenih iz županija na moru, no bez obzira što je u Hrvatskoj krajem ožujka registrirano nešto više od 311.000 nezaposlenih, očito je kako sezonsko zapošljavanje, koje traje nekoliko mjeseci, nezaposlene i ne privlači previše, unatoč obvezama koje poslodavac mora ispoštovati prema sezonskim radnicima. To su osiguravanje odgovarajućeg smještaja nedomicilnim sezonskim radnicima, povrat troškova sanitarno-higijenskog minimuma, te plaćanje troškova puta od mjesta boravka do mjesta prebivališta za vrijeme sezonskog rada.
Slabu zainteresiranost za sezonski rad, unatoč velikoj nezaposlenosti, prokomentirao je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever koji kaže da je jedan od razloga rad na crno. Pojašnjava da jedan dio prijavljenih u evidenciji HZZ-a radi na crno jer ne primaju naknadu ili je ona jako mala. Nekima i odgovara rad na crno jer na ruke dobiju više, a na budućnost ne misle.
S druge strane, nastavlja Sever, najveći je problem što struktura nezaposlenih ne odgovara potrebama na tržištu. Problem je u gospodarstvu koje u dovoljnoj mjeri ne objavljuje svoje strateške planove za dulje vremensko razdoblje, pa se ne zna koji će kadrovi trebati za nekoliko godina. Kad bi se to znalo, jedan dio nezaposlenih mogao bi se, sasvim sigurno, dokvalificirati ili preškolovati za struke koje se traže. Tako bi se smanjio uvoz radne snage, ali i pritisak na socijalna davanja za nezaposlene, zaključio je Sever.
(V.K.)
Izvor:
Vjesnik
