Američki mirovinski sustav odlikuje iznimna raznovrsnost. Od države zajamčena mirovina, tzv. Social Security, u pravilu je razmjerno niska te zbog toga milijuni zaposlenih Amerikanaca dio svoje zarade investiraju u privatne mirovinske fondove.
Dio njihova ukupnog doprinosa u takav fond često donira i njihov poslodavac, iako to nije pravilo. U usporedbi s razdobljem od prije trideset ili četrdeset godina, situacija za buduće umirovljenike mnogo je riskantnija.
Često se na ulazima u velike američke trgovine mogu vidjeti muškarci ili žene treće životne dobi kako pozdravljaju kupce. Starosna dob blagajnica, prodavača ili poslovođa takvih trgovina često je slična. Međutim, ovi umirovljenici nisu ovdje zbog toga što im je "u mirovini dosadno". Oni zarađuju zbog toga što im je mirovina nedovoljna za stupanj životnog standarda na koji su navikli.
Posljednjih desetljeća američke su korporacije dramatično "srezale" mirovinske programe koje su nudile svojim zaposlenicima.
"Klasične mirovine" osnivale su se na određenom postotku plaće, pomnoženom s godinama službe. "Današnje mirovine" temelje se sve češće na doprinosu samog zaposlenika u privatni mirovinski fond. Doprinos zaposlena osoba odvaja od svoje zarade, a tvrtka ju možda - ali ne i obavezno - "upotpunjuje" vlastitim doprinosom.
Zbog toga danas u više od 30.000 privatnih mirovinskih fondova sudjeluje oko 44 milijuna Amerikanaca. Privatni mirovinski fondovi posebno su atraktivni mlađim zaposlenicima, jer na druge, "zajamčene" penzijske fondove često nemaju niti pravo.
Problem je i u tome što su novi mirovinski fondovi, investicijski fondovi, a većina ljudi nije baš vična investiranju. Osim toga, ljudi ne vole rizik koji je vezan uz investiranje u dionice - kaže Christian Weller iz think-tanka Center for American Progress. John Rother iz Američke udruge umirovljenika, navodi kako drugi problem leži u tome što generacija "baby boomera", od kojih najstariji uskoro kreću u mirovinu, nije naviknuta štedjeti.
(V.K.)
Izvor:
VoA
