Hrvatskoj je trebalo punih osam godina da stopu nezaposlenosti spusti ispod 16%, a u razdoblju u kojem je broj nezaposlenih rastao i iznad 400.000, pa se počeo spuštati na današnje 274.000, kroz Banske su dvore prošla tri premijera i deseci ministara.
Koliko će vlada i godina proteći da se nezaposlenost spusti na predratnih 150.000 nitko se ne usudi prognozirati, ali iskustvo drugih kaže da uspon traje barem dvostruko dulje nego pad.
Svakako, 2002. smatra se prijelomnom s obzirom da je do te godine, punih 12 godina više ljudi ostajalo bez posla nego što se zapošljavalo, a tek nakon 2002. kreće oporavak.
Nenad Bakić, direktor website-a MojPosao smatra kako temu radničkih prava, ali i prava poslodavaca, do sada nije ozbiljno razmatrala ni jedna vlast te ne vidi značajne razlike u učincima stranaka i vlada u radničkim pravima.
Najtamnije doba radničkih prava je ono iz sredine 90-ih, kada je zbog pretvorbe, rata i raspada tržišta bez posla ostalo oko pola milijuna radnika. Neko je vrijeme prosječna plaća pala na dvjestotinjak maraka, nakon čega se krenulo u pretvorbu koja je završila namjernim uništavanjem mnogih tvrtki.
U vrijeme kada je 2000. godine koalicijska vlada preuzela vlast u blokiranim i uništenim poduzećima radilo je gotovo 20.000 radnika koji mjesecima nisu primali plaću, da bi se sada, šest godina kasnije, takve pojave događale tek povremeno.
Maja Vrhovec, analitičarka Ekonomskog fakulteta komentira kako je jasno da je danas društvena odgovornost mnogo veća nego 90-ih te dodaje nakon desetljeća bahatosti, koje je tipično za vrijeme velike nezaposlenosti, stižu vremena kada i poslodavci shvaćaju da moraju čuvati dobrog radnika.
(V.K.)
Izvor:
Večernji list
