Nakon prošlotjednog predstavljanja Nacionalne populacijske politike (NPP), postale su vidljive razlike u naknadama koje isplaćuje lokalna samouprava. Naime, majka koja u Zagrebu početkom 2007. rodi treće dijete, dobit će od države 2.300 kuna jednokratne pomoći za opremu novorođenčeta, od Grada 9.000 kuna godišnje do djetetove sedme godine, te 500 kuna mjesečno populacijskog dodatka za treće dijete.
Ukupno će nakon rođenja majka dobiti 11.330 kuna. Žena u istoj situaciji u Rijeci dobit će četiri puta manje pomoći 2.830 kuna, a one u Osijeku i Puli nešto više, 3.300 kuna.
Naime, mjere koje je država predstavila NPP-om ne ovise o primanjima roditelja, te su populacijske, a ne socijalne. Međutim, u Vladi su naglasili da stvarnu pomoć rodiljama u najvećem dijelu, treba pružiti lokalna samouprava. No, manje općine iz svojih proračuna ne mogu odvojiti niti za minimalne izdatke, a velike razlike postoje i među većim gradovima u Hrvatskoj.
Očekivano, najviše sredstava za rodilje izdvaja Grad Zagreb, koji ima najveći proračun, ali i najvišu stopu prireza od 18 posto. U Zagrebu se populacijske mjere provode od 2004. godine, te uz Splitsku županiju Zagreb jedini ima pozitivan prirodni prirast. Pomoćnik pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo i socijalnu skrb Miro Laco, smatra kako su dobri rezultati postignuti jakom motivacijom roditelja koji već imaju dvoje djece, da imaju i treće.
Roditelji trećeg i svakog sljedećeg djeteta tijekom šest godina dobivaju naknadu od čak 54.000 kuna po djetetu, osnovnoškolci već nekoliko godina imaju besplatne udžbenike, a ovih dana stupa na snagu i mjera o besplatnom tramvajskom pokazu za srednjoškolce i studente. Međutim, da bi roditelji ostvarili ova prava, jedan roditelj mora imati prebivalište u Zagrebu najmanje pet godina, a i drugi mora biti prijavljen u Zagrebu.
Time smo upravo željeli izbjeći makinacije pojedinaca koji se prijave na 20 kilometara od Zagreba kako ne bi plaćali prirez, a nakon toga traže prava, tvrdi Laco.
No, mnogi hrvatski gradovi si ne mogu priuštiti tolike iznose za populacijske poticaje. Pula koja poput Zagreba ima relativno visoku stopu prireza od 7,5% ima gotovo najniža izdvajanja za djecu, s druge strane Beli Manastir s prirezom od 1%, već treću godini za redom osigurava besplatne udžbenike za niže razrede osnovne škole, a Našice koje nemaju prirez kupile su knjige svim pučkoškolcima.
Jedina iznimka je Rovinj koji je jedna od najbogatijih općina u državi i ne naplaćuje prirez, a izdvaja 1.000 kuna za novorođene, dijeli besplatne udžbenike, plaća 50% školske kuhinje te najmanje pola prijevoza za srednjoškolce ako se školuju izvan Rovinja, a socijalno ugrožene obitelji primaju uvećane sve ove naknade.
Međutim, Rijeka čiji građani plaćaju 6,25% prireza nema niti jednu populacijsku mjeru, a sve što se dijeli roditeljima ovisi o imovinskom cenzusu. Tako će samo najugroženiji dobiti 1.000 kuna za rođenje djeteta i besplatnu dječju hranu u Savjetovalištu Doma zdravlja, imat će besplatni vrtić i marendu u školi, subvencioniranu kupnju knjiga te besplatan gradski prijevoz. Međutim, to su socijalne, a ne populacijske mjere čiji je jedini kriterij roditeljstvo.
(T.N.)
Izvor:
Jutarnji list
