Prema najnovijem istraživanju Euorostata, u 2005. posao je imalo 198 milijuna građana Europske unije, odnosno njih 63,8%, što je tek za pola posto više nego prije dvije godine. Podaci se odnose na radno sposobno stanovništvo u dobi između 15 i 64 godine, a samo dvije članice Unije imaju nižu stopu zaposlenosti od Hrvatske. Na začelju ljestvice sa 52,85% zaposlenih nalazi se Poljska, slijedi ju Malta sa 53,9%, a u Hrvatskoj je zaposleno 54,8% radno sposobnih građana.
Ekonomist Ljubo Jurčić smatra da je takav rezultat posljedica prijelaza iz socijalističku u tržišnu ekonomiju, prijevremenog umirovljenja ljudi u dobi od 40 do 55 godina te toga što se u Hrvatskoj ne kreiraju nova radna mjesta:
Samo tržište ne može kreirati dovoljan broj radnih mjesta da povuče sve radno sposobne stanovnike na radna mjesta, a država nije ništa u tom pogledu napravila, nego je prepustila da se stihijski odvija kreiranje radnih mjesta, pa imamo situaciju kakvu imamo, kaže Jurčić te dodaje da je i rat utjecao na dvopostotno smanjenja broja radnog stanovništva:
To je beznačajno u ovim postocima gdje se prosjek Europe mjeri negdje 60 posto, a u nekim zemljama čak 70 posto radno sposobnog stanovništva, zaključuje Jurčić.
Međutim, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra kako je niska stopa zaposlenosti pokazatelj nesposobnosti gospodarstva da apsorbira radno stanovništvo, a uzroke vidi kako u prošlosti tako i u aktualnim trendovima, napose u obrazovnom sustavu:
Jedan dio toga se dogodio, naravno, uslijed onog lopovluka i problema koje smo imali u pretvorbi i privatizaciji. Međutim, jedan je dio uslijedio i zbog toga što je sama modernizacija sustava proizvodnje svega onoga s čime se danas suvremeno gospodarstvo bavi, u jednom dijelu jednostavno mimoišla Hrvatsku, kaže Sever koji smatra da Hrvatska za mnoge stvari nije bila spremna:
Na žalost, uz sve to ide i sustav obrazovanja. Tako da se vrlo često događa da mi obrazujemo ljude za burzu rada, i to od fakulteta i od nekih drugih strukovnih škola, istaknuo je Sever.
Jurčić i Sever ističu problem velikog broja nezaposlenih prijavljenih na burzi, kojih je u kolovozu bilo preko 271.000, a dodatnim problem smatraju to što je u Hrvatskoj 7,6% radne snage dugotrajno nezaposleno, dok je u Europi takvih radnika 4,1 posto.
Jurčić upozorava kako niti sadašnja kvaliteta rada u zemlji ni razina obrazovanja radnika ne bi trebale utjecati na primanja ljudi jer, kaže, taj problem nastupa tek kada se brutto domaći proizvod poveća iznad 15.000 eura, a u Hrvatskoj je BDP sada oko 6.000:
Naš je rad dovoljno kvalitetan. To vidimo po tome da radnik koji ima u Hrvatskoj plaću od netto 500, 600, 700 eura ili manju u drugim okolnostima, a rad osobe sa istim obrazovanjem i iskustvom, recimo u Austriji ili Njemačkoj, vrednuje se na 1.000, 1.500 ili 2.000 eura, kaže Jurčić te dodaje kako je problem okruženje u kojem radnik radi, jer uvjeti poslovanja u Hrvatskoj ne omogućuju da se stvaraju proizvodi iz kojih bi rad dobio pravu vrijednost.
Tako dok država ne osigura bolje poslovno okruženje, teško će i poslodavci pristati na povećanje plaća, koje su u kolovozu imale prosjek oko 4.500 kuna. A građani, upozorava Sever, sve teže spajaju kraj s krajem:
Činjenica je da su s jedne strane radnici nezadovoljni, jer na ruke dobivaju male plaće od kojih se ne da živjeti. Naša potrošačka košarica pokazuje gotovo identične podatke - da prosječna plaća u Hrvatskoj jedva pokrije 70 posto prosječne potrošačke košarice ili da prosječnoj obitelji u Hrvatskoj nedostaje oko 30 posto potrebnih sredstava za preživljavanje. Dakle, plaće su preniske, davanja na plaće su dosta visoka i poslodavci s te strane teško pristaju na povećanje plaća, ističe Sever.
Opće uvjerenje ekonomista i sindikalista je da se povećanje zaposlenosti i viša cijena rada neće moći provesti bez radikalnih reformi, među koje spada i podizanje svijesti građana.
(T.N.)
Izvor:
DW
