Sudeći prema Anketi o radnoj snazi u Hrvatskoj
koju je proveo Državni zavod za statistiku, 10% ukupno
zaposlenih radi kraće od punoga radnog vremena.
No, u taj su podatak uključeni i radnici sa skraćenim
radnim vremenom, obrtnici i poljoprivrednici, pa je stvarni broj part-time radnika mnogo manji.
Najviše je takvih radnika u osnovnim i srednjim školama, poljoprivredi, uslužnim djelatnostima, a najmanje u industriji. Poslodavcu je part-time preskup, jer i za samo jedan sat rada na tjedan mora uplatiti doprinos za zdravstvo kao za puno radno vrijeme, što mu povećava trošak rada.
Državna tajnica za rad Vera Babić upozorava da postoji greška u sustavu
jer nema logike da poslodavac za jedan ili nekoliko sati rada na tjedan plaća zdravstveni doprinos na minimalnu osnovcu za puno radno vrijeme.
Part-time je skup i za državu kao poslodavca. Rijetki su zaposleni u državnoj upravi s nepunim radnim vremenom, a češće se koriste ugovori o djelu. Kroz izmjenu zdravstvenog zakona, kaže Babić, mora se uvesti pravilo pro rata temporis, odnosno da se doprinos uplaćuje prema odrađenim satima.
Tako je već regulirano pravo na mirovinski staž razmjerno broju sati rada. Radnik koji godinu dana radi polovinu punoga radnog vremena stječe pravo
na šest mjeseci mirovinskog staža.
Dok je prije radnik morao raditi 30 godina da bi stekao 15 godina staža kao uvjet za starosnu mirovinu, izmjenom zakona 2003. godine radnik s 15 godina rada u nepunom radnom vremenu i 65 godina (žene 60) može ostvariti starosnu mirovinu. Dakle, pod istim uvjetima kao i radnici u punom radnom vremenu.
Nezaposleni nerado prihvaćaju part-time poslove, jer gube prava na burzi, a nisu se trajno zaposlili. Ako radnik koji radi 20 sati na tjedan dobije otkaz, da bi stekao pravo na novčanu naknadu na burzi mora imati najmanje 18 mjeseci radnog staža, dok radnicima s punim radnim vremenom treba devet mjeseci.
Prava s osnove nezaposlenosti treba izjednačiti i za te radnika s onima u punom radnom vremenu, jer ih se nepravedno kažnjava zato što su prihvatili part-time posao, ističe pravna savjetnica Glasa HR Dušanka Marinković-Drača.
Rad s nepunim brojem sati može biti na neodređeno ili na određeno vrijeme. Part-time radnici imaju dio radnih prava kao i oni s punim radnim vremenom, ali veliki dio prava je manji. Manja je plaća, kasnije i mirovina, a niže su i naknade za bolovanje.
U zemljama EU zaposleni s nepunim radnim vremenom rade u prosjeku 25 sati na tjedan. Brojem part-time radnika prednjači Nizozemska, gdje čak 46% ukupno zaposlenih radi nepuno radno vrijeme. Države s niskom stopom nezaposlenosti u pravilu imaju veći udio part-time zaposlenika, koji rade kraće od 36 sati na tjedan.
Part-time je posebno privlačan ženama, jer mogu brinuti o djeci ili starim i nemoćnim članovima obitelji. Kraće radno vrijeme radi čak 75% Nizozemki, 44% Norvežanki i Njemica, 43% Britanki te 40% Šveđanki i Austrijanki.
Europski poslodavci često koriste part-time kad je manji obim posla, pa dva zaposlena dijele isti posao. Part-time je dobar za početnike te starije koji žele ostati aktivni, ali je često i spas za radnike pred otkazom.
(A.T.)
Izvor:
Vjesnik
