Oko 190.000 hrvatskih radnika zaposleno je na određeno vrijeme, a u posljednjih 6 godina taj fleksibilni oblik rada uzeo je maha. Udjel radnika na određeno u ukupnoj zaposlenosti porastao je s 8,5 na 12,8 posto.
Čak 88% nezaposlenih s burze zaposlilo se u listopadu na određeno, a tek svaki osmi dobio je stalni posao.
Još 2000. godine 65% ugovora o radu sklopljeno je na određeno, a svaki treći nezaposleni dobivao je stalni posao. Nastavi li se takav trend u Hrvatskoj bi za desetak godina svi radnici, osim javnih i državnih službi, mogli raditi na određeno.
Po slovu zakona, poslodavci mogu iznimno zapošljavati radnike na određeno, i to samo na sezonskim i povremenim poslovima te kao zamjenu za bolovanje, najdulje tri godine.
No, rad na određeno postalo je pravilo, bez ikakvih kazni za poslodavce koji krše Zakon o radu (ZOR). Obespravljeni, radnici na određeno rade i bolesni, odriču se godišnjeg odmora, a sve u strahu da im gazda neće produljiti ugovor.
Otpuštanje stalno zaposlenih radnika za poslodavce je, tvrdi glavni direktor HUP-a Đuro Popijač, skupo i komplicirano. To je i razlog zbog čega masovno zapošljavaju radnike na određeno.
Ti su radnici "fleksibilniji", jer ih se može lakše i brže otpustiti. Ako bi mogli lakše zaposliti i otpustiti radnike, a za što treba uvesti fleksibilnije radne odnose kroz izmjene ZOR-a, poslodavci se ne bi toliko hvatali rada na određeno.
No, poslodavci malo koriste zakonske mogućnosti fleksibilnog oblika zapošljavanja - rad na nepuno radno vrijeme (part-time), rad kod kuće ili unajmljivanje radnika preko agencija za privremeno zapošljavanje.
Uz 190.000 radnika na određeno, 4.000 ih radi na "leasing", oko 60.000 na ugovor o djelu, te još toliko u nepunom radnom vremenu.
(A.T.)
Izvor:
Vjesnik
