Zapošljavanje i napredovanje 2.500 znanstvenih novaka otežat će novi prijedlog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji bi se uskoro trebao naći u hitnoj saborskoj proceduri.
Prema zakonu, izbor u znanstvena, suradnička i stručna radna mjesta vezat će se uz potrebe tržišta rada. Ukoliko potreba za kadrom postoji, i ministar to odobri, ovlaštena znanstvena organizacija putem natječaja može promaknuti tek broj osoba kojima može jamčiti i mjesto i veća primanja.
Takav način odabira zvanja koji se veže isključivo za radna mjesta, neće omogućiti napredak za znanstvene novake, a poznavatelji hrvatske znanstvene politike kažu kako ćemo se ponovno suočiti s odljevom mozgova.
U prijedlogu zakona stoji kako dosadašnji postupak izbora u znanstveno zvanje opterećuje kandidate, znanstvene organizacije i državnu administraciju. "Mislim da ova promjena nije dobra jer neće mladima omogućiti napredak u karijeri zbog čega postoji opasnost da se oni ponovno okrenu inozemstvu", ističe Pero Lučin, predsjednik Upravnog odbora Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Hrvatske.
Ovim prijedlogom zakona za napredak nije važan broj objavljenih radova, niti broj citata, kao ni broj projekata na kojima je osoba bila angažirana, već isključivo radno mjesto. Osim što se izbor na znanstvena radna mjesta i u znanstvena zvanja provodi u istome postupku, novina zakona je i da se dobna granica za rad povećava sa 65 na 70 godina.
Također se predlaže da se rad privatnih institucija koje se bave istraživačkom djelatnošću, ne ocjenjuje. Ravnatelj instituta Ruđer Bošković, prof. dr. Mladen Žinić smatra kako je takva odredba opasna.
"Ako se privatni institut bavi nekakvim istraživanjima u zdravstvene svrhe, a ne prolazi evaluaciju ni kontrolu, tko zna kakve sve posljedice to može imati", smatra Žinić.
Novom odredbom budućeg zakona predlaže se i zapošljavanje stručnih novaka za rad na tehnologijskim i stručnim projektima kao potpora razvoju stručnih studija. Rad zaposlenika znanstvenih organizacija kod trećih osoba, uz suglasnost matične znanstvene organizacije, ograničava na najviše trećinu radnog vremena.
Također, državljani zemalja članica Europske unije imaju pravo upisa u domaće visokoškolske ustanove pod istim uvjetima kao hrvatski državljani, bez razlika u iznosu školarina. Time će se omogućiti ravnopravno uključivanje djece građana Europske unije u sustav visokog obrazovanja od trenutka ulaska Hrvatske u EU.
(T.N.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
