U Hrvatskoj bi, prema svim aktualnim demografskim trendovima i najrigoroznijim procjenama već 2015. najmanje šestina zaposlenih trebala biti gastarbajteri.
Hrvatska naime već sedmu godinu 21. stoljeća godišnje gubi grad od 8.000 do 10.000 stanovnika, za koliko je više umrlih nego rođenih prema podacima i procjenama Državnog zavoda za statistiku.
No, iz godine u godinu Hrvatska ostvaruje sve veći suficit doseljenih u odnosu na broj iseljenih, ali je sve više riječ o doseljavanju najvitalnije populacije s jugoistoka koja u Hrvatskoj traži posao i bolji život.
Dok je i u rekordnoj turističkoj sezoni pri zavodima za zapošljavanje registrirano oko 16% poslovno i radno suvišnih osoba u aktivnim godinama života, Hrvatska, kao gospodarstvo u postupnom zamahu prerasta u zemlju kronične strukturne nezaposlenosti.
Ovdašnje kompanije uzalud traže na tisuće visokostručnih kadrova, osobito u graditeljstvu, medicini, upravljanju državnim službama i privatnim tvrtkama te u informatičkoj industriji, kao i još više tisuća KV i VKV radnika, pa i sezonske stručne radne snage za turizam, ali njih na domaćem tržištu nema.
Zato strani radnici u hrvatsko gospodarstvo, koje još nije umreženo u prohodan sustav tržišta jugoistočne i srednje Europe, dolaze pretežno raditi na crno.
Za visokostručnu radnu snagu iz jugoistočne Europe glavni motiv prelaska u Hrvatsku su ovdašnje visoke plaće u odnosu na ostatak zemalja u regiji te znatno manje kaotičan pravni sustav, prilično već blizak standardima Europske unije.
Najsnažniji pokretač doseljavanja stručne radne snage (s obiteljima) u Hrvatsku u idućim će godinama, uz ovdašnje više plaće, biti odluke zapadnih kompanija i banaka koje, nakon preuzimanja istovrsnih tvrtki na Balkanu, sada stvaraju svoju poslovnu mrežu te za većinu radnih mjesta traže stručnu radnu snagu, po mogućnosti domaću koja se jezično lakše sporazumijeva.
Treći snažni pokretač toga širokog vala ekonomskih migracija na pravcima istok – zapad su i još visoke razlike u stopama nezaposlenosti između Hrvatske i Srbije, Hrvatske i BiH, Hrvatske i Crne Gore, Hrvatske i Makedonije te Albanije i Kosova.
Na legalan ili ilegalan način, u Hrvatskoj stalno ili povremeno radi najmanje 120.000 gastarbajtera, uglavnom iz susjednih balkanskih zemalja, kojih će iz godine u godinu, pa i s urednim papirima, biti sve više i više.
Hrvatska će se stoga uskoro morati suočiti s dva teška zadatka, povećanjem nataliteta i pronalaženjem načina na koji će obrazovati konkurentski kvalitetnu radnu snagu.
(V.K.)
Izvor:
Glas Istre
