Prošle se godine na radu ozlijedilo 24.932 radnika, od čega je teško ozlijeđenih 1.029, dok je čak 46 radnika na poslu prošle godine izgubilo život.
Tako je protekla godina zauzela drugo mjesto po broju poginulih radnika u razdoblju od 1997. godine. Godinu dana ranije, u 2005., čak 1.055 radnika je teško ozlijeđeno, što je 60% više nego u 2002. godini, a 45 radnika je poginulo na licu mjesta. Osim toga, prošle je godine također zabilježeno 65 profesionalnih bolesti, što je osam manje nego godinu prije.
Po broju ozljeda, u prošloj godini prednjači prerađivačka djelatnost, gdje je zabilježeno ukupno 9.705 ozljeda, 11 kobno stradalih i 24 profesionalne bolesti.
Tim brojkama posebice pridonose podaci iz brodogradnje odnosno gradnje i popravka brodova i čamaca, jer je u toj djelatnosti prošle godine bilo 1.176 ozljeda, 2 smrtna slučaja i 3 profesionalne bolesti.
Ništa manje rizično nije ni graditeljstvo s 2.769 ozlijeđenih od čega je 77 ozljeđenih žena. U graditeljstvu je rekordan broj smrtno stradalih, ukupno 23.
U skupinu posebno rizičnih spada i šumarstvo, posebice sječa drva, gdje je prošle godine zabilježeno 488 ozljeda, 5 smrtnih slučajeva i 12 profesionalnih bolesti.
Na zabrinjavajuće stanje u zaštiti na radu međusobno djeluju brojni čimbenici poput ciljanja što većem i bržem profitu, nezakonitog zapošljavanja i neškolovane radne snage.
Osim toga, zastarjela tehnologija rada, strojevi i uređaji s povećanim opasnostima koji se nekvalitetno održavaju i neredovito ispituju, izvođenje radnih zadataka bez poštovanja pravila zaštite na radu i protivno pravilima struke, također su neki od čimbenika koji u konačnici rezultiraju crnim brojkama.
Državna tajnica za rad Vera Babić objašnjava kako je dio problema vezan i uz činjenicu da oni poslodavci koji ulažu veća sredstva i napore u osiguranje zaštite na radu nisu u ništa boljoj poziciji od onih koji to isto sustavno izbjegavaju.
"Problem je također i u tome što kazne koje se izriču još uvijek nisu visoke. One će se u budućnosti svakako povećavati, ali prvo treba napraviti analizu koja bi se prilagodila svakoj djelatnosti posebno, te izraditi metodologiju rizika prema radnim mjestima. Za to treba vremena", ističe Babić.
Još jedan problem predstavlja i premali broj obučenih inspektora za zaštitu na radu, što potvrđuje i Vera Babić koja navodi slabu organizaciju i nedovoljnu mobilnost inspektora.
"Zbog toga se njihova uloga svodi samo na represiju, a za savjetodavne mjere nemaju ni ljudi ni vremena", tvrdi Babić dodavši kako će se i to u budućnosti morati izmijeniti.
(V.K.)
Izvor:
Poslovni dnevnik
