Prijašnji pregovori oko propisivanja zajedničke minimalne plaće bili su optimistični, jer se raspravljalo u vrijeme niske inflacije i rasta gospodarstva
Propisivanje minimalne plaće na razini cijele Europske unije nije realno, s obzirom na različite standarde u svim članicama, zaključak je istraživanja Međunarodne organizacije rada (ILO).
U istraživanju koje je predstavljeno na konferenciji u Bruxellesu napominje se da se minimalna plaća u EU kreće od 129 pa čak do iznad 2000 eura, a visina minimalne plaće glavni je faktor prema kojem imigranti biraju svoje odredište.
Produktivnost radne snage
Osim toga, povećani migrantski tokovi nakon priključenja novih članica iz Istočne Europe, značajno su doprinijeli stvaranju manjka radne snage u nekim zemljama i sektorima poput zdravstva i graditeljstva.
To je posebice primjetno u onim zemljama koje nemaju zakonom zajamčeni minimalac ili onima u kojima je zajamčena niska minimalna plaća.
"Slijedom ovakvih trendova je i predloženo uvođenje jednakog iznosa minimalne plaće u svim članicama Europske unije", istaknuo je koordinator ILO-ve studije Daniel Vaughan-Whitehead.
Iako je ovaj prijedlog neprestana tema rasprave među političkim liderima, promatrači smatraju da jamčenje jednakog iznosa minimalne plaće radnicima u svim članicama, ne bi bilo poželjno. Naime, ni plaće u svim članicama nisu jednake, a ni produktivnost radne snage u svim zemljama nije jednaka, napominje Vaughan-Whitehead.
Istovremeno, neke su pak zemlje bile doslovno prisiljene, zakonom propisati zajamčenu minimalnu plaću kako bi zadovoljili potrebe na tržištu. Do proširenja, samo je devet od 15 članica zakonom jamčilo visinu minimalne plaće. Danas je pak minimalna plaća zakonom propisana u čak 20 od 27 članica EU, ali svaka zemlja jamči drugačiji iznos.
Alat za zaštitu siromašnih
Međutim, Vaughan-Whitehead napominje da bi zbog gospodarske i financijske nestabilnosti pregovori oko izjednačavanja iznosa minimalne plaće mogli krenuti u potpuno drugačijem smjeru.
Prijašnji pregovori oko propisivanja zajedničke minimalne plaće bili su relativno optimistični, budući da se raspravljalo u vrijeme niske inflacije i relativno visokog gospodarskog rasta. Međutim, kako se rijetko tko više usudi prognozirati buduća ekonomska događanja, teško je reći hoće li povećani interes za ozakonjenje minimalne plaće nestati ili će biti shvaćen kao alat kojim bi se štitili slabo plaćeni radnici i siromašni građani, objašnjava Vaughan-Whitehead.
Zbog ekonomske krize, institucije tržišta rada postale su značajnije no ikad, a kolektivno pregovaranje neizostavan alat u borbi za podizanje kupovne moći i zaštitu, prvenstveno slabo plaćenih radnika, čiji bi se broj mogao drastično povećati. (V.K.)
Izvor:
ILO
