Prosječna mirovina iznosi 39 posto plaće, polovica umirovljenika prima 2000 kuna, a prijevremene i invalidske mirovine i dalje se olako odobravaju
Hrvatski mirovinski sustav godišnje košta 34,2 milijarde kuna, što je 9,8 posto BDP-a. Istovremeno, većina se umirovljenika žali na niske mirovine, čiji prosjek iznosi samo 39,3 posto prosječne plaće, a svaki drugi umirovljenik prima manje od 2000 kuna mjesečno.
Osim toga, na spomenutu makroekonomsku i socijalnu neodrživost sustava nadovezuje se i njegova izrazita nepravednost, koja se mogla očitovati i na primjeru Ante Đapića, koji se u 51. godini života odlučio umiroviti.
Kao korisnik povlaštene zastupničke mirovine, Đapić će porezne obveznike u razdoblju prijevremenog umirovljenja koštati 1,5 milijuna kuna, dok će u istom razdoblju proračun izgubiti procijenjenih 2,6 milijuna kuna prihoda od svog radno sposobnog građanina, piše Dražen Rajković u Jutarnjem listu.
Lani 54.000 novih umirovljenika
Međutim, iako su upravo sadašnji ili budući korisnici povlaštenih zastupničkih mirovina bili glavni kreatori ovakvog mirovinskog sustava, svi smo mi zajedno krivci za njegovu uspostavu, održavanje i funkcioniranje. Naime, redoviti platiše mirovinskih doprinosa nikada nisu organizirano podigli glas zbog olakog odobravanja prijevremenih i invalidskih mirovina.
Prva nelogičnost našeg mirovinskog sustava, pri čemu govorimo samo o sustavu solidarnosti u prvom mirovinskom stupu, ogleda se u činjenici što je 2008. u mirovinu otišlo nešto više od 54.000 osoba, od čega je samo 11,47 posto imalo puni mirovinski staž od 40 (žene 35) ili više godina.
Ukupno, u hrvatskom sustavu nema više od 16 posto ljudi koji su cijeli životni vijek uplaćivali dužne poreze i doprinose, što je vrlo malo u odnosu na prosjek zemalja Europske unije, gdje se taj isti udjel kreće od 40 do 50 posto.
1999. čak 82.604 umirovljenja
Dakle, iako je Hrvatska relativno siromašna zemlja, vidljivo je da njezino zakonodavstvo i svakodnevna praksa prilično širokogrudno dopuštaju odlazak u mirovinu pod povoljnijim uvjetima. Ponekad i znatno ranije od punog mirovinskog staža ili uz primanja koja ne odgovaraju uplaćenim doprinosima, ili oboje.
Prvi val olakih umirovljenja dogodio se u vrijeme pretvorbe i privatizacije, kada je, radi socijalnog mira, vojska ljudi iz propalih tvrtki s burze rada prebačena u umirovljenike. Najveći broj umirovljenja, čak 82.604, zabilježen je 1999.
Drugi val umirovljenja bio je vezan uz Domovinski rat, jer je Hrvatska do kraja 2008. pod beneficiranim uvjetima doživotno zbrinula 77.334 hrvatska branitelja te pripadnike HV-a i HVO-a.
Iako brojčano simboličan, treći val umirovljenja vezuje se uz povlaštene mirovine saborskih zastupnika (na kraju 2008. bilo ih je 463), koji interesnom spregom stranaka već više od desetljeća uspješno odolijeva svim pritiscima javnosti.
1,4 radnika uzdržava 1 umirovljenika
Urušavanje mirovinskog sustava najočiglednije je kroz stalan i drastičan pad odnosa broja uplatitelja mirovinskih doprinosa s brojem primatelja mirovina. Taj je odnos prije demokratskih promjena bio veći od 2, sredinom 90-tih se spustio na manje od 2, da bi u 2008. iznosio 1,4.
Na temelju svih pokazatelja, simulacijska analiza je pokazala da u Hrvatskoj trenutno postoji oko 150.000 građana koji nisu odradili puni radni staž. U mirovinu su ušli 10 godina prije vremena, a u tom periodu svaki je prerani umirovljenik mogao uplatiti oko 440.000 kuna u proračun.
Odnosno, da su svi oni odradili puni radni staž, danas bi prosječna mirovina bila 475.400 kuna viša. (V. K.)
Izvor:
Jutarnji list
