Neusklađenost upisnih kvota na fakultetima s potrebama na tržištu rada jedan je od gorućih problema
Brojna istraživanja i službeni podaci pokazuju da posao najbrže pronalaze inženjeri strojarstva i elektrotehnike, inženjeri građevinarstva, magistri farmacije, liječnici opće prakse, i već poznato IT stručnjaci, posebice programeri.
Ipak, hrvatske visokoškolske ustanove se prilikom kreiranja upisne politike redovno oglušuju na takve podatke i već punih deset godina "guraju" programe za profile kojih na tržištu rada odavno ima previše, piše Ingrid Šestan u Novom listu.
Izgleda da suficit pravne, ekonomske i prosvjetne struke fakultete nimalo ne zabrinjava, jer upravo visokoškolske ustanove tih grupacija svake godine upisuju najveći broj studenata, ali ujedno trpe i najjači pritisak kandidata koji se očito previše ne zamaraju pitanjem što nakon diplome.
Ministarstvo rješenje traži u Zakladi
I podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) pokazuju da je u srpnju ove godine među ukupnim brojem nezaposlenih bilo 11.449 onih s fakultetskom diplomom, što je čak 1.447 novonezaposlenih VSS-ovaca više u odnosu na veljaču ove godine.
U posljednjih sedam mjeseci na HZZ su se prijavila 322 nova ekonomista s diplomom, pa je u srpnju na HZZ-u posao tražilo 2.064 ekonomista. Broj nezaposlenih pravnika konstantan je i mjesecima se kreće oko tisuću.
Među suficitarna zanimanja spada i dio prosvjetne struke poput nastavnika hrvatskog jezika čiji se broj na burzi rada u godinu dana udvostručio, jer dok je lani Hrvatska brojala 125 srednjoškolskih profesora hrvatskog jezika koji ne mogu naći radno mjesto, ove ih je godine 214, a slično je stanje i među osnovnoškolskim nastavnicima istog predmeta. Od prošlogodišnjih 46 nezaposlenih ove je godine njihov broj narastao na 108.
Već se nekoliko godina upozorava da su fakultetske upisne kvote neprilagođene potrebama tržišta, te da visokoškolske ustanove svake godine reproduciraju prevelik broj budućih zaposlenika, koji zatim ne mogu pronaći zaposlenje. Međutim, do sada po tom pitanju nije učinjeno baš ništa.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta očekuje da bi se dio problema trebao riješiti Zakladom za potporu učeničkom i studentskom standardu, koja bi trebala raditi i na usklađivanju sustava s potrebama na tržištu rada. No, teško da će 500 stipendija koje će se ove godine podijeliti studentima riješiti problem te neusklađenosti, unatoč tome što je Ministarstvo prilikom izrade popisa zanimanja koja će se stipendirati surađivalo s HZZ-om.
Začarani krug
Za razliku od tog službenog stava resornog ministarstva onaj kuloarski kaže kako je riječ o problemu koji je dubok i kompleksan, a dio tog problema nalazi se u velikoj nezavisnosti akademske zajednice kojoj ni Ministarstvo ne može stati na kraj. Neslužbeno, fakulteti i nisu previše zainteresirani da riješe problem usklađivanja upisne kvote sve dok postoji velik interes kandidata za upis pojedinih studija čime fakulteti osiguravaju profit.
Istovremeno resorno se ministarstvo ne usudi prigovarati fakultetima, jer im se na svaki prigovor odgovara da na državnoj razini ne postoje jasne strateške smjernice, odnosno nije definirano koji to segment gospodarstva Hrvatska želi razvijati.
Jedino što Ministarstvo u tom slučaju može napraviti je srezati kvote na pojedinim fakultetima, ali samo onaj dio koji se odnosi na studentska mjesta koja se financiraju iz državnog proračuna. To bi pak, rezultiralo povećanjem upisnih mjesta uz plaćanje, a time i većim nezadovoljstvom studenata. (V. K.)
Izvor:
Novi list
