Novi hrvatski predsjednik mora pronaći način kako poticati gospodarstvo, reforme i tržište rada
Nakon što u veljači preuzme svoju poziciju, budući treći hrvatski predsjednik, zemlju će preuzeti s dijagnozom duboke ekonomske krize. Svi relevantni ekonomski indikatori – bruto domaći proizvod, izvoz, rast nezaposlenost, visina zaduženosti – su u padu ili u najboljem slučaju u stagnaciji.
No, dok je kriza samo djelomice uvezena iz inozemstva, duboki strukturni problemi godinama se guraju pod tepih, piše Ana Blašković u Poslovnom dnevniku.
Mjesecima službeno poricana, kriza je dobila potvrdu objavom da je BDP u prvom tromjesečju 2009. pao za 6,7 posto – što je bio najveći pad od početka 2000. Iako se pad u idućim kvartalima ublažavao, nakon devet godina relativno stabilnog rasta, bruto domaći proizvod (BDP) u 2009. će, prema prognozama, zabilježiti pad od oko 6 posto.
Socijalni mir pod svaku cijenu
Također, brojke ilustriraju da Hrvatska nema ni dobar model ekonomskog rasta temeljenog na izvozu. Naime, izvoz roba i usluga čini tek 42 posto BDP-a, dok uvoz premašuje polovinu BDP-a (podaci za kraj 2008.). Loš omjer uvoza i izvoza, odnosno rast temeljen na potrošnji umjesto investicijama, godinama poreznim sustavom potiče upravo država jer od svih nameta, upravo PDV na uvezenu robu najizdašnije puni državnu blagajnu.
Ove se jeseni puno očekivalo od proračuna, tog dokumenta koji kroji ekonomsku politiku zemlje. No, značajnije promjene se nisu dogodile budući da je predsjednica Vlade Jadranka Kosor s koalicijskim partnerima, i nakon niza upozorenja stručnjaka, odlučila zadržati socijalni mir pod svaku cijenu.
Umjesto radikalnih ušteda, proračun predviđa rast prihoda na 112,8 milijardi kuna, što je za 1,5 posto više nego ove godine, kao i rashode u iznosu od 121,4 milijarde kuna, što je za 904 milijuna kuna više. Dio analitičara proračun je ocijenio tradicionalno preoptimističnim, a mogu se već čuti najave da će prvi rebalans uslijediti prije proljeća.
Utjecaj važniji od ovlasti
Dok je bruto inozemni dug na kraju kolovoza dosegao 40,8 milijardi eura i konstantno raste, u 2010. će vjerojatno doseći visinu ukupnog BDP-a. Povećavanje zaduženosti samo je nastavak izbjegavanja nužnih reformi kojima se mora riješiti problem preniske produktivnosti, smanjiti omjer radnika i umirovljenika, osamostaliti mirovinski sustav, povećati proizvodnju, te riješiti mastodonski državni aparat i općenito preveliku ulogu države u gospodarstvu.
Iako nema ovlasti s većine predizbornih plakata, novi predsjednik itekako može utjecati na smjer ekonomske politike u suradnji s Vladom. Svojim istupima može homogenizirati političare i javnost o nužnosti bolnih reformi i raščišćavanju korupcije ili iskoristiti politički utjecaj i moć za zadržavanje statusa quo. (V. K.)
Izvor: Poslovni dnevnik
