Bez obzira na masovan gubitak radnih mjesta i 10 posto nezaposlenih, lani se u EU smanjio broj dana provedenih u štrajku sa 50 na 24.
Visina plaće i prava regulirana kolektivnim ugovorima najčešći su razlozi zbog kojih europski radnici posežu za štrajkovima i drugim oblicima industrijskih akcija, piše Ljubica Gatarić u Večernjem listu.
Najbrži su "na okidaču" Danci i Francuzi, dok od 2005. do 2009. u Austriji nije bilo ni jednog jedinog štrajka. Zanemarive štrajkaške aktivnosti bilježe se i u Estoniji te Letoniji, a velika odanost radu krasi i slovačke radnike.
Bez obzira na to što je lani u Europskoj uniji izgubljeno oko 7 milijuna radnih mjesta, a stopa nezaposlenosti probila "balkanskih" 10 posto, broj dana izgubljenih u štrajku prepolovio se sa 50 u 2008. na 24 dana u 2009. Prema istraživanju Eurofounda, 2008. bila je ekscesna po broju štrajkova i žestini sraza između radnika i poslodavaca, posebno u miroljubivoj Danskoj.
Bilo je to vrijeme kad je kriza tek počinjala pa se nisu vidjeli njezini pravi dosezi. Te su godine danske medicinske sestre, odgojiteljice i njegovateljice štrajkale puna dva mjeseca, što je toj zemlji priskrbilo titulu najratobornije nacije od 2005. do 2009. Isključi li se 2008., Danci su na tisuću radnika godišnje u štrajku gubili manje od prosječnih 30 dana. No, zato su Francuzi postojani u svom buntu, sa 132 štrajkaška dana u godini, a natprosječan broj štrajkova imaju još i Belgija, Finska te Španjolska.
U novim članicama EU štrajkova je bilo četiri puta manje nego u starim članicama, a značajnije štrajkaške navike imaju samo Slovenci. Autori se ipak ograđuju da tamošnja statistika nije dovoljno precizna, jednako kao ni hrvatska, gdje se još ne bilježe podaci o industrijskim akcijama.
Industrija je najčešće poprište konflikata, nakon čega slijedi javni sektor te transport i komunikacije. Osim plaća, radnici se na štrajkove odlučuju i zbog gubitka radnih mjesta, prekovremenih sati, promjena zakona u radu ili privatizacije.
Broj dana izgubljenih u štrajkovima diljem EU u razdoblju od 1997. do 2006. bio je veći i iznosio je 36 (bez Grčke), prema 30 do 2009. Podaci o Grčkoj nisu pouzdani i isključeni su iz istraživanja. Anketa među radničkim predstavnicima u Grčkoj pokazala je da je još 2008. čak 45 posto tvrtki posezalo za nekim oblikom štrajkova, dvostruko više nego u Portugalu ili Francuskoj. (A. P.)
Izvor:
