Iako su osobne veze primaran način zapošljavanja, suvremeni posloprimci tome posvećuju malo vremena. Samo 9% njih kontaktiralo je s prijateljima ili rodbinom kako bi pronašlo posao.
Lillian Brownstein Chodash do 1938. godine tražila je posao više od 15 mjeseci u New Yerseyu. Jednog jutra kucala je od vrata do vrata u zgradi s devet katova i pronašla posao kao tajnica nakon brzog testa tipkanja.
Danas Lillian ima 91 godinu i način na koji mladi traže posao posve je drugačiji negoli u vrijeme Velike gospodarske krize, prenosi Business.hr. Tada je potraga bila fizički iscrpljujuća i javna dok su današnji nezaposleni virtualno nevidljivi i surfaju internetom u potrazi za poslovima.
Rastući broj istraživanja pokazuje da današnji tragači za poslom često griješe. Sposobni komunicirati s perspektivnim poslodavcima diljem svijeta trude se uspostaviti elektroničke veze umjesto da se usmjere na najbliže odnose iz stvarnog svijeta.
I dok jedna anketa sveučilišnih profesora u Americi pokazuje da su osobne veze primaran način zapošljavanja, suvremeni posloprimci svojim mrežama i kontaktima posvećuju malo vremena. Samo 9% njih kontaktiralo je s prijateljima ili rodbinom kako bi pronašlo posao dok ih je 51% tražilo oglase te slalo molbe.
Za Velike krize, više od polovice radnika pronalazilo je posao uz pomoć osobnih veza, a 35% osobnom inicijativom poput kucanja na vrata.
Pronalazak posla putem društvenih mreža bila bi moderna varijanta dok je oslanjanje samo na internetske oglase često veoma dugotrajno.
Iz rezultata ankete vidi se kako većina tražitelja posla ne želi raditi za bitno manja primanja od onih na prijašnjem zaposlenju što bi moglo objasniti zašto imaju toliko problema u ponovnom zapošljavanju. (M.D.).
Izvor: Business.hr
