Hoće li Hrvati u EU biti primljeni kao stranci ili će moći odmah raditi bez ograničenja? Sudeći po slučajevima Bugarske i Rumunjske, čeka nas dug put u najpoželjnijim zemljama ili specifična ograničenja.
Italija je 1. siječnja potpuno otvorila svoje tržište za Bugare i Rumunje i tako postala 17. članica EU koja im je otvorila vrata. Njemačka je, kao jedna od najpoželjnijih destinacija za strane radnike, dozvolila samo dulje radne dozvole u poljoprivredi. Iako se odluka o dozvolama za Hrvate donosi prilikom ulaska, što možemo naučiti od naših daljnjih susjednih zemalja?
Najčešće ograničenje prava na rad dvije godine nakon ulaska
Sudeći po bugarskom i rumunjskom iskustvu, najčešće ograničenje od dvije godine i prilagođene radne dozvole ovisno o djelatnostima. Tako bi Cipar, Češka, Estonija, Litva, Latvija, Grčka, Mađarska, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska mogle bi biti zemlje na koje možemo računati dvije godine nakon ulaska.
Irska, Velika Britanija i Švedska jedine su dozvolile ulaz svim imigrantima iz novih zemalja članica koje su se pridružile 2004. godine na samom početku, no samo je Švedska izdržala nagli priljev stranaca i dozvolila isto Bugarskoj i Rumunjskoj.
Irska se opekla nakon dolaska 200 tisuća radnika iz bivših komunističkih zemalja, posebice Poljske, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo naselilo trostruko više imigranata. No, svatko s vlastitim obrtom ili tvrtkom mogao je raditi u Velikoj Britaniji od samog početka nakon članstva u EU, a isto vrijedi i za Bugare i Rumunje.
Zemlje naknadno mijenjaju pravila zbog ekonomske krize
Većina zemalja odlučila se za prijelazno razdoblje od dvije godine, no neke su naknadno promijenile pravila. Tako je bilo i u Španjolskoj gdje danas živi i radi oko 800.000 Rumunja i Bugara, a španjolska vlada zamolila je za nove restrikcije. Neke zemlje uopće nisu imale ograničenje za deficitarne djelatnosti poput ugostiteljstva i poljoprivrede.
Kakva situacija očekuje Hrvatsku, saznat ćemo nakon ulaska, a kvotu i vremensku prilagodbu odredit će svaka članica pojedinačno. Ukoliko odluče ograničiti dolazak hrvatskih radnika, to mogu učiniti u razdoblju od dvije do maksimalno sedam godina.
Pristup svojem tržištu rada Bugarima i Rumunjima još ograničavaju Austrija, Belgija, Francuska, Irska, Luksemburg, Malta, Nizozemska i Velika Britanija te djelomično Njemačka i Španjolska. Države članice EU-a ograničenja za Bugare i Rumunje mogu zadržati do 31. prosinca 2013.
Slična ograničenja očekuju i Hrvate nakon ulaska u Uniju. Dvije trećine građana spremne su na preseljenje izvan Hrvatske zbog boljeg posla, pokazalo je nedavno istraživanje MojPosao o radnoj mobilnosti, a ekonomska kriza još je povećala želju za radom u inozemstvu. (M.D.)
