Je li cijena rada u Hrvatskoj zaista (pre)skupa? Promatrano u kontekstu kupovne moći, odgovor na ovo pitanje kristalno je jasan.
Večernji list usporedio je životni standard u Hrvatskoj i Njemačkoj mjeren vremenom rada. Hrvatska je po standardu na otprilike 40 posto prosjeka zemalja Europske unije. Što to znači, najbolje ilustrira uspredba cijena pojedinih proizvoda i vrijeme rada koje je potrebno da bismo si taj proizvod mogli priuštiti.
Jednako radimo samo za krumpir
Nijemac prosječno za sat rada zaradi 11,7 eura neto - gotovo triput više od hrvatskog radnika koji je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prosincu 2011. godine zarađivao 4,2 eura neto po satu (31,3 kune).
Izračun pokazuje da Hrvat i Nijemac jednako dugo rade za samo jednu osnovnu namirnicu - krumpir!
Najveći je nerazmjer izmeđju cijene i količine radnog vremena kada je u pitanju maslac. Za 250 grama maslaca Nijemac će tako raditi 4, a Hrvat čak 23 minute. Hrvati će i triput više vremena morati potrošiti kako bi kupili svježu piletinu, tjesteninu, kilogram kave.
Dvostruko više od Nijemaca Hrvati rade i za jaja, sir i tramvajsku kartu. I dok Nijemac za dnevnu kartu zu metro, tramvaj ili autobus u Berlinu prosječno radi 32 minute, Hrvat si jednu vožnju zagrebačkim tramvajem i autobusom može priuštiti nakon 76 minuta rada.
Povoljnije je kupiti stan u Berlinu nego u Zagrebu
Za najmanji model Opel Astre Hrvat radi 4.127 sati, a Nijemac 1.610 sati (2,5 puta kraće). Kada bi Hrvat htio kupiti stan od 60 kvadrata u Berlinu, za to bi morao raditi 23.854 sata, što bi bilo sedam mjeseci manje rada nego za stan iste kvadrature u Zagrebu!
S druge strane, kada bi prosječan Nijemac kupovao stan u Zagrebu, morao bi raditi 8.718 sati - 154 sata dulje nego za stan u Berlinu.
Na temelju svega navedenog nije teško utvrditi već dobro poznatu činjenicu - Nijemci imaju znatno bolji standard od Hrvata. Jedino za što Hrvati rade kraće od Nijemaca trenutno je energija, ali ni to neće potrajati. Ulaskom Hrvatske u EU cijene energenata za kućanstva morat će porasti kako bi se prilagodile novom tržištu.
Izvor: Večernji list, tiskano izdanje
