2010. godine 8,2 posto radnika u 17 zemalja EU koje pripadaju eurozoni živjelo je ispod prosječne granice siromaštva u regiji.
Dugotrajna kriza eurozone možda se stišava, no gospodarska bijeda koju je za sobom ostavila sve veći broj radnika gura u tešku situaciju. Danas stotine tisuća ljudi živi u kampovima, vozilima i jeftinim hotelskim sobama. Milijuni žive s rodbinom jer ne mogu snositi temeljne troškove života. Ti su ljudi na samoj granici siromaštva europske radne snage, a radi se o sve većem postotku koji polako klizi kroz hvaljenu europsku sigurnosnu mrežu.
Slabo plaćeni i honorarni poslovi
Mnogi, a naročito mladi, zapeli su u slabo plaćenim ili honorarnim poslovima. Dok europske vlade na krizu reagiraju oštrijim rezovima kako bi smanjile proračunski deficit i postigle veću fleksibilnost radne snage, "broj zaposlenih siromašnih širi se drastično brzo", ističe Jean-Paul Fitoussi, profesor ekonomije na pariškom L'Institut d'Études Politiques, piše prilog Poslovnog dnevnika The New York Times.
Većini se Europljana čini da se to ne bi smjelo događati. S obzirom na poticajne zakone o minimalnim primanjima i najjači socijalni sustav na svijetu, Europljani su navikli da su zaštićeni od fenomena koji pripisuju SAD-u i drugim zemljama koje se povode za nesputanim kapitalizmom.
U Španjolskoj i Grčkoj dvostruko gore
Prema podacima Eurostata, 2010. godine 8,2 posto radnika u 17 zemalja EU koje pripadaju eurozoni živjelo je ispod prosječne granice siromaštva u regiji koja se kreće na 10.24o eura godišnje za odraslog radnika bez obitelji, a 2006. bilo ih je 7,3 posto. Situacija je gotovo dvostruko gora u Španjolskoj i Grčkoj.
Francuska je sa 6,6 posto u boljem položaju u odnosu na većinu europskih zemalja, no ondje je taj fenomen osobito zapanjujuća pojava. Iako se Francuska doima kao zemlja s naprednim gospodarstvom, broj siromašnih radnika porastao je sa 6,1 posto, koliko je zabilježeno 2006., a stručnjaci predviđaju da će još rasti. (T. B.)
Izvor: Poslovni dnevnik
