Ekonomije bi trebalo jačati višim dohocima stanovništvu radi veće osobne potrošnje.
Mnoge razvijene zemlje provode fleksibilizaciju tržišta rada i smanjivanje plaća kako bi povećale konkurentnost gospodarstva, ali to ne samo da neće pomoći ekonomskom oporavku, nego će krizu dodatno produbiti. Upozorila je na to Konferencija UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD).
Naime, rezanje plaća i smanjivanje državne potrošnje samo rezultiraju rastom nezaposlenosti i općim osiromašenjem, a ne konkurentnijom ekonomijom koja će potaknuti privatnike da više zapošljavaju.
Niske plaće uz gubitak radnih mjesta dovode do smanjene osobne potrošnje, a to cjelokupnu ekonomiju može baciti na koljena: privatni proizvođači nemajju kome prodavati svoje proizvode, zbog čega će mnogi od njih propadati, a ljudi ostaju bez posla.
Negativne posljedice štednje
Pobornici strategije fiskalnog stezanja i smanjivanja troškova rada, koju su nedavno uvele mnoge vlade, među kojima i hrvatska, brane svoje pozicije činjenicom da će ona donijeti dugoročne koristi, a samo će kratkoročno imati negativne rezultate.
No, UNCTAD upozorava će mračnije kratkoročno razdoblje donijeti samo veće negativne udare u daljoj budućnosti za male i velike zemlje.
U Hrvatskoj su plaće u prvih devet mjeseci 2012. u prosjeku smanjene 1,9%, no u isto je vrijeme nezaposlenost snažno rasla, a BDP nastavio padati po jednoj od najvećih stopa u Europi.
Osobna potrošnja zbog toga kontinuirano bilježi snažne stope pada pa je u trećem tromjesječju prošle godine smanjena 3,4%, što je najveći pad od 2010. godine.
I u susjednoj Sloveniji su primijetili da im smanjenjem mase plaća pada i BDP, i to po jednoj od većih stopa u Europskoj Uniji, iako su jedina zemlja zajednice u kojoj dohoci nisu rasli. Primijetili su da im plaće padaju po manjoj stopi od gospodarstva, zbog čega pojedini tamošnji ekonomisti predlažu da rast plaća zaostaje za rastom produktivnosti za jedan posto.
Aktivne politike
U UNCTAD-u kažu da je to krivi put te da je raširena mantra o ‘većoj fleksibilizaciji tržišta rada’ po svojim rezultatima potpuno diskreditirana. Stoga smatraju da bi Vlade trebale preuzeti aktivne politike dohotka.
Podaci koje je iznio UNCTAD pokazuju da su plaće u razvijenim zemljama nakon izbijanja globalne krize 2008. i 2009. godine pale na najniže razine u posljednjih 60, pa i više godina.
Zemlje su nakon Drugog svjetskog rata jačale svoje ekonomije povećanjem dohodaka stanovnika kako bi potaknule osobnu potrošnju, a to bi trebale ponovno učiniti, poručuju iz UNCTAD-a.
Ključ rasta
“Dokazi jasno odbijaju konvencionalni argument da se zaposlenost može povećati ako se tržište rada dovoljno fleksibilizira. Vlade bi trebale uvesti progresivnije oporezivanje, ravnomjernije raspodijeliti nacionalni dohodak te se aktivnije posvetiti monetarnoj i ekonomskoj politici koje će poticati potražnju. Ni snižavanje poreza poduzetnicima samo po sebi ne pridonosi većim investicijama, kao što pokazuje iskustvo u razdoblju od 1985. do 2005. godine, kada kapital i investicije ne samo da nisu rasle nakon smanjenja poreza, nego su čak i padali.
“Gospodarski rast koji se temelji na visokim nagradama nekolicine sretnika te niskim nagradama za mnoge ne može biti održiv u dugoročnom roku. Kućanstva zaposlenih obitelji najvažniji su potrošači i temelj su svakog gospodarskog rasta”, zaključuju u UNCTAD-u.
Izvor: Jutarnji list
