Amerika i Europa, a s njima i Hrvatska, teško izlaze iz krize. Glavni problem je to što njihova gospodarstva imaju sve manje kupaca. Za dugoročni i održivi gospodarski oporavak jedini put je povećanje plaća zaposlenih, odnosno preraspodjela dohotka u nacionalnim ekonomijama tako da zaposleni dobiju razmjerno veći udio u zaradama, a vlasnici kapitala manji udio.
Tako bi se ublažila i rastuća nejednakost među dohocima stanovništva, koja je jedan glavnih uzroka krize u svijetu, smatra Međunarodna organizacija rada (ILO) iz Ženeve, koja je nedavno naručila i objavila brojne znanstvene radove u sklopu projekta Nove perspektive ekonomskog rasta: potencijali rasta potaknutog plaćama.
"Prostora za oporavak svjetskoga gospodarstva ima, i to u usklađenom povećavanju udjela plaća. To bi omogućilo rast globalnog BDP-a i svih zemalja pojedinačno", zaključili su istraživači Onaran i Galanis sa sveučilišta Greenwich i Warwick, u opsežnoj studiji Je li agregatna potražnja nošena profitom ili plaćama?, piše Novi list.
Oni su upozorili da u gotovo svim velikim ekonomijama u svijetu, pa tako i u 12 članica eurozone, ukupnu potražnju, a time i gospodarski rast, potiču ponajprije plaće zaposlenih, a tek onda profit.
Presudni utjecat na rast ima domaća potražnja
Taj je zaključak potpuno suprotan od politike koju provode vlade u Americi, EU i u Hrvatskoj. Sve te vlade tvrde da kapitalu treba ostaviti veću zaradu, smanjiti mu poreze kako bi se motivirao na ulaganja.
Također, vlade smatraju da treba smanjivati plaće zaposlenih kako bi se povećala nacionalna konkurentnost i privukli strani ulagači. Istraživači, koje je okupio ILO, tvrde da su takva očekivanja velika iluzija.
Unatoč tome što su nacionalne ekonomije jako otvorene i razmjenjuju puno roba i usluga, presudni utjecat na rast svih gospodarstava u svijetu ima domaća potražnja, koja ovisi u kupovnoj moći stanovništva, primjećuju Onaran i Galanis.
Kad građanima pada kupovna moć, onda ni investitori ne žele ulagati
Njihovim tezama ide u prilog podatak da i članice EU-a većinu onoga što proizvedu u pravilu same potroše, unutar svojih granica. U SAD-u osobna potrošnja pridonosi rastu BDP-a s više od 80 posto, a u Hrvatskoj oko 55 posto.
Slično misli i Konferencija UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD) iz Ženeve, koja je potkraj prošle godine pozvala sve vlade da odustanu od politike stroge štednje i snižavanja radničkih plaća putem "fleksibilizacije tržišta rada".
Kad građanima pada kupovna moć, onda ni investitori ne žele ulagati, jer njihovi proizvodi i usluge neće imati kupaca. Smanjivanje plaća dovodi do situacije u kojoj se, prema UNCTAD-u, države u EU-u i ostatku svijeta međusobno utrkuju koja će prije dosegnuti dno.
Izvor: danas.hr
